Nijedna druga zemlja na svijetu toliko ne naglašava “slobodu” kao Sjedinjene Države. Patrick Henry zatražio je “slobodu ili smrt”. Nacionalna himna Ameriku zove “zemljom slobodnih”. Veliki reformatori od Abrahama Lincolna do Martina Luthera Kinga tražili su od Amerike da živi u skladu sa svojim idealom “slobode”. Kada se grupa francuskih amerikanofila željela ulagivati Sjedinjenim Državama, poslali su joj Kip slobode. Nijedna zemlja se također toliko ne razmeće svojom misijom donošenja slobode ostatku svijeta. Woodrow Wilson je smatrao da ima Bogom danu dužnost donijeti slobodu čovječanstvu. George Bush svoju vanjski politiku smatra križarskim ratom za slobodu – “pravu i nadi cijelog ljudskog roda”. No koliko je Amerika dobra u življenju u skladu sa svojim vlastitim idealima? Nova studija Freedom Housea pokušava odgovoriti na to pitanje. Činjenica kako je Freedom House posvetio toliko pažnje Sjedinjenim Državama važna je sama po sebi. Osnovana 1941. godine od strane grupe Amerikanaca koji su bili zabrinuti usponom fašizma, Freedom House danas predstavlja glavnog čuvara slobode u svijetu. Činjenica da je “današnje američko: koliko slobodan?” toliko složeno pitanje i čini vrlo dvoličnim. Razuman ton pitanja “koliko slobodan?” nedvojbeno će razočarati ljevičare. Druge zemlje ponovno su podesile balans između slobode i sigurnosti kao oprez zbog terorista koji žele ubiti veliki broj civila. Ipak, američki nedavni grijesi minorni su u odnosu na one počinjene u prošlosti. Novine su objavile vrlo osjetljive informacije. Kongres i sudovi ponovno su krenuli u obnavljanje poželjnijeg ustavnog balansa.

No osuda Bushovih godina je unatoč tome oštra. “Koliko slobodan” ne samo da zadire u detalje i osuđuje poznate grijehe administracije, od Guantanama preko ilegalnih privođenja do prisluškivanja bez naloga. To čitatelje podsjeća na averziju administracije prema otvorenoj vladi. Broj tajnih dokumenata povećao se od 2001. do 2005. godine sa 8,7 milijuna na 14,2 milijuna, što je povećanje od 60 posto. Informacije stare cijelo desetljeće bile su ponovo označene povjerljivima. Istraživači navode da je sve teže i dugotrajnije dobiti informacije od kada je na snagu stupio Zakon o slobodi informacija. “Zviždači” iz vladinih redova sve češće se nalaze pod kaznama ili pak gube svoja radna mjesta – pa čak i kada nastoje upozoriti na prijetnje nacionalnoj sigurnosti koje su njihovi šefovi predvidjeli, što se događa vrlo često. Richardu Levernieru ukinuta je sigurnosna dozvola zbog toga što je otkrio kako neka američka nuklearna postrojenja nisu dovoljno dobro osigurana. Agenti zaduženi za sigurnost granice bivaju kažnjeni zbog upozoravanja na nedovoljan nadzor granice, dok se sa sličnom situacijom suočavaju i obični radnici na zrakoplovnim lukama, kao i oni zaduženi za njihovu sigurnost, kada ukažu na slabosti sigurnosnog sustava. Office of Special Counsel, osnovan kako bi provodio zakone koji bi trebali štititi prava takvih ljudi, uvelike se smatra “neprikladnim, pa čak i neprijateljskim prema zviždačima”. Pitanje “Koliko slobodan?” ima mnoga toga reći o američkom zakonodavnom sustavu. Stopa utamničenja je od 1,39 na 1000 osoba iz 1980. porasla na 7,5 u 2006., potaknuta, između ostalog, i ratom protiv droge. Amerika ima jednu od najvećih stopa slanja ljudi u zatvore na svijetu: 5,6 milijuna odraslih, odnosno jedna osoba na svakih 37 provela je neko vrijeme iza rešetaka. Iako je gradnja zatvora jedna od najbrže rastućih industrija, prenapučenost je endemična, a okružni zatvori rade sa 131-postotnim kapacitetom. Amerika je također jedna od malog broja zemalja koja zatvorenicima brani mogućnost glasovanja, u nekim državama čaki i nakon odsluživanja kazne.