Oni su veći od života i kod kuće i u inozemstvu, ljudi koji su se smatrali Carnegijevima ili Rockfellerima Rusije. Poznati su kao oligarsi i uskoro bi zbog ekonomske krize mogli završiti u povijesnom košu za smeće.

Nagli, mladi i bogati, ti insajderi post-sovjetskog poslovanja koji su izbjegli nacionalizaciju – da ne spominjemo izgnanstvo ili zatvor – pod vlašću Vladimira Putina nastavili su sa stvaranjem sve većih bogatstava u vrijeme porasta materijalizma iz poslijednjih godina. No malo gdje su biznismeni pali toliko snažno ili toliko brzo u posljednjim mjesecima.Mnogi od najbogatijih ljudi Rusije su pri ulasku u financijsku krizu bili visoko zaduženi i nisu bili u stanju dobiti nove kredite kojima bi zapadnim bankama isplatili postojeće. Kremlj ih je prošle godine spasio sa kratkoročnim kreditima jer nije želio da njihova imovina dođe u ruke stranaca. Ti državni krediti doći će na naplatu do kraja godine, povrh dodatnih stranih kredita.Gomila dugova je toliko visoka – Središnja banka je izračunala da korporacije i banke iz Rusije samo u ovoj godini moraju vratiti 128 milijardi dolara – da mnogi oligarsi prema mišljenju bankara neće biti u stanju vratiti kredite. Samo je mali dio tog duga, otprilike sedam milijardi, u obliku korporativnih obveznica. Ostalo su krediti od banaka za kompanije koje su u većinskom vlasništvu oligarha ili države.“One koji su ostali pomest će kriza,” smatra Olga V. Kryshtanovskaya, sociologinja koja proučava rusku elitu na državnoj Akademiji znanosti. “Kremlj drži sve karte. Ako im želi pomoći, pomoći će im. Ako ne želi pomoći reći će: Sada se liberaliziramo, odnosi na tržištu će odlučiti koji od vas će preživjeti”. Neki oligarsi su toliko očajni da su čelnici metalurške industrije u siječnju otišli u Kremlj kako bi dali prijedlog koji bi nekada bio nezamisliv. Na sastanku sa predsjednikom Dmitrijem Medvjedevim predložili su spajanje svoje imovine, među kojom su neki od najvećih rudnika i tvornica Rusije, u konglomerat pod kontrolom države. U zamjenu za to, vlada bi isplatila milijarde dugova zapadnim bankama. Drugim riječima, dobrovoljno su predložili poništavanje spornih privatizacija koje su sredinom devedesetih stvorile oligarhe.“Svi su se natjecali da vide tko može biti prvi koji će postići sporazum sa vladom,” rekao je Rob Edwards, analitičar pri Renaissance Capitalu u Moskvi. Pristup ruskim rezervama konvertibilnih valuta je za oligarhe šansa za spas, dodaje Edwards.Na žalost mnogih oligarha i zapadnih banaka koje su im posudile novac, ta šansa možda više i ne postoji. Vlada koja je podržala nacionalizaciju u naftnoj i drugim industrijama sada nema sredstava za podržavanje ruske valute i potporu državnog proračuna.