Naplata poreza na ekstradobit od tajkuna u Srbiji koji su bogatstvo stekli zahvaljujući privilegiranom položaju u vrijeme režima Slobodana Miloševića ne ide u zastaru. Tako je odlučio Ustavni sud koji je zakon o naplati ekstradobiti okvalificirao kao protuustavan jer je njime predviđeno jednokratno naplaćivanje u vremenski ograničenom roku.

Politički reket
Ustavni sud je, naime, utvrdio da naplata poreza na dobit ostvarenu trgovinom strateškim robama poput nafte, te bavljenje unosnim švercom cigareta, kao i kupnja deviza po najnižem od šest službenih tečajeva, ne može zastarjeti. Prema ocjeni suda, takva zakonska odreba je diskriminirajuća, jer omogućuje da neki plate, a drugi izbjegnu plaćanje ekstra dobiti. Poslije takvog tumačenja tajkuni su ponovno suočeni s mogućnošću plaćanja visokih iznosa, iako je mnogima od njih nova vlast omogućila da tu obvezu izbjegnu tako što su umjesto u državni proračun platili “politički reket”. Prema ocjeni Nemanje Nenadića iz Transparetnosti Srbije, sada pod udar zakona mogu doći i oni koji su na privilegiran način stekli imovinu i poslije 2001. godine, ali i prije 1989. godine. Zakon je predvidio sankcioniranje samo onih tajkuna koji su imovinu stekli u razdoblju od 1989. do 2001. godine.

Povlaštena kupnja
Odluka Ustavnog suda primljena je u širokoj javnosti kao “vjetar u leđa” institucijama poput Savjeta za borbu protiv korupcije koje nastoje ispraviti grijeh vladajućih struktura. Osim tajkunima, Ustavni sud je uskratio “miran san” i brojnim političarima koji su obnašali visoke državne dužnosti, kako u vladama Miloševićeva režima, tako i nakon demokratskih promjena.Na mjestu ministra za privatizaciju u Miloševićevo vrijeme nalazio se Milan Beko, a potpredsjednik prve srpske vlade, nakon raspada SFRJ, bio je Miroslav Mišković. Njih dvojica figuriraju kao najveći tajkuni za koje se tvrdi da su pokupovali najatraktivnija poduzeća, poput Luke Beograd, Novosti, C marketa i drugih.

Iznimka

Karić jedini platio
U vrijeme primjene zakona o naplati poreza na ekstradobit, jedini koji je platio bio je Bogoljub Karić. I on bi, vjerojatno, bio “pošteđen” da nije osnovao političku stranku što je bio “prst u oko” novoj vladajućoj nomenklaturi.