Tempom koji trenutno raste Nigerija će za četvrt stoljeća imati 300 milijuna stanovnika, koliko danas imaju Sjedinjene Američke Države. U ovom trgovačkom žarištu, gdje se u proteklih 15 godina broj stanovnika udvostručio na 21 milijun, standard života mnogih opada. Dugogodišnji stanovnici, poput Peju Taofike i njezinih triju unučica, žive u tipičnim stambenim naseljima zvanima “Gledaš me, gledam te” jer se čitave obitelji stiskaju u sobičcima od nekoliko kvadrata uz uske hodnike.

Kako iz škola i fakulteta izlaze mladi s diplomama, stopa nezaposlenosti mladih od 15 do 24 godine u urbanim područjima iznosi gotovo 50 posto, a glavni je uzročnik kriminala i nezadovoljstva. Sve dominantnija viša klasa također osjeća pritisak jer čak i putovanja na posao iz najbližih predgrađa traju do dva ili tri sata. U listopadu prošle godine Ujedinjeni narodi objavili su izvještaj prema kojemu na svijetu danas živi više od sedam milijardi ljudi, a u njemu stoji i da će se sljedećih nekoliko desetljeća broj stanovnika naglo povećavati i tako opteretiti prirodne resurse. Broj stanovnika najbrže će rasti u subsaharskoj Africi, gdje rast stanovništva uvelike nadmašuje gospodarski rast. Od otprilike 20 zemalja u kojima žene u prosjeku rađaju više od petero djece gotovo se sve nalaze u ovoj regiji. U svim drugim azijskim i južnoameričkim zemljama u razvoju stopa nataliteta u posljednjih je nekoliko generacija naglo opala te se približila američkoj, koja se kreće na tek nešto više od dvoje djece po ženi. U svakoj od tih država promjenu je potaknuo splet novih mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje žena, dostupnosti kontracepcije, urbanizacije i razvoja srednjeg društvenog sloja. Još uvijek se ne može naslutiti hoće li slične sile ublažiti udar populacijske bombe u subsaharskom području. “Stopa rasta u Africi dosad je neviđena u povijesti, a riječ je o problemu od iznimne važnosti”, kaže Joel Cohen, profesor demografije na Sveučilištu Rockefeller u New Yorku. “Ono što bi moglo biti djelotvorno u ovim državama možda nije ono što je upalilo u Latinskoj Americi, Kerali ili u Bangladešu.”

Uzbunile su se vlade u subsaharskom području i krenule u akciju, a uglavnom je riječ o ukidanju dugogodišnjih politika usmjerenih na poticanje ili prihvaćanje velikih obitelji. Nigerija je lani odobrila slobodnu prodaju kontracepcije, a vlasti promiču manje obitelji kao ključ za gospodarski spas, nadajući se financijskom prosperitetu zemalja kao što je Tajland. Nigerija, zemlja koja se sa svojih 167 milijuna stanovnika svrstala na šesto mjesto u svijetu, bit će pravi test.Ako ova velika zemlja bogata naftom ne može kontrolirati svoj rast, čemu se manje i siromašnije zemlje mogu nadati? Statistički su podaci zapanjujući. Do 2100. godine subsaharska će Afrika, koja danas čini 12 posto svjetskog stanovništva, biti dom više od trećine stanovnika cijelog svijeta. S obzirom na to da je Afrika stoljećima bila usmjerena na poljoprivredu te rijetko naseljena, čelnici država promicali su visoke stope nataliteta. Ideji o planiranju obitelji, koja je uvedena sedamdesetih godina prošlog stoljeća, najprije nisu bili skloni, a kasnije su sredstva namijenjena za to preusmjerena u fond za sanaciju afričke krize s AIDS-om. Smanjenje stope nataliteta često za sobom vuče značajnu gospodarsku korist, ističe Eduard Bos, stručnjak za populaciju pri Svjetskoj banci. Kad posljednja velika skupina stanovnika dosegne radnu dob, broj odraslih pripadnika radne snage neko je vrijeme visok u odnosu na ovisne skupine – mlade i stare. Ako se tom promjenom rukovodi na pravilan način, stvara se kapital koji se može iskoristiti za poboljšanje zdravlja i obrazovanja te razvoj novih industrijskih grana. Nigerijska vlast proučava metode za poticanje takvih promjena u vlastitoj zemlji.

Mnogi mladi odrasli ljudi, a naročito obrazovane žene, danas žele imati od dvoje do četvero djece, no želje muškaraca, naročito starijih, sporo se mijenjaju, a upravo su one ključne u patrijarhalnoj kulturi u kojoj je poligamija i dalje vrlo prisutna. Tridesetpetogodišnji radnik Abel Olanyi iz grada Ipetumodua ima četvero djece, a htio bi, kaže, još dvoje. “Broj djece ovisi o vašoj snazi i mogućnostima”, kaže. Velike su obitelji u afričkim kulturama simbol blagostanja i važnosti. U nekim kulturama žene smiju prisustvovati seoskim okupljanjima tek nakon što rode jedanaesto dijete. Usto, zbog visoke stope smrtnosti dojenčadi mnoge obitelji ne žele imati manje djece. U nekoliko je desetljeća u azijskim državama potrošnja kontracepcijskih sredstava za žene porasla s manje od dvadeset posto na čak 60 ili 80 posto. U Južnoj Americi stopa nataliteta opala je nakon što je za djevojčice uvedena obveza završavanja srednje škole. No uporaba kontracepcije u subsaharskoj Africi godišnje raste u zanemarivo malenom postotku, u mnogim se država kreće oko dvadesetak posto ili manje, a ankete pokazuju da čak i visoko obrazovane žene često žele od četvero do šestero djece. Situaciju možda promijene nova gospodarska kretanja i životni stil srednje klase u Africi, kaže demograf Peter Ogunjuyigbe. Kako se Nigerija sve više urbanizira, djeca više ne moraju raditi na polju pa se i šire obiteljske zajednice polako raspadaju. “Djecu su nekoć smatrali nekom vrstom osiguranja za budućnost, a danas su opterećenje u preživljavanju”, kaže.

Elisabeth Rosenthal

Online: Demografska kriza

Galerija slika o zabrinjavajućem rastu stanovništva u Nigeriji: nytimes.com (pretraga “Nigeria”)

Novi standard

Eccos i Petrokemija – digitalna transformacija kamionskog prometa

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života