Do očekivanog povlačenja većeg dijela međunarodnih snaga neće doći još dvije godine, ali Afganistanci već osjećaju nelagodu dok prve postrojbe odlaze, a potrošnja i financijska pomoć presušuju. Povlačenje nekoliko desetaka tisuća vojnika i humanitarnih radnika, kao i milijardi dolara pomoći, ima potencijal narušiti slabašan napredak kojega su Afganistanci postigli, a neki se boje čak i uzrokovati novo razdoblje nesigurnosti te društvenih nemira.

Naime, prema procjenama Svjetske banke, 2010. godine međunarodna pomoć činila je otprilike 97 posto bruto domaćeg proizvoda ove zemlje. Taj novac, kao i kraj vladavine Talibana, primamili su afganistanske prognanike i bogate poduzetnike na povratak u domovinu, što je određene dijelove gospodarstva uzdiglo do neprirodnih visina. No cijene nekretnina, plaće, prodaja u trgovinama i tvorničke narudžbe već su počele padati. U tvornici Milli Factory radi 150 zaposlenika koji zarađuju oko 240 dolara na mjesec, što je ovdje dobra plaća. Dnevno proizvedu oko 3000 pari čizama za afganistanske snage. Međutim narudžbe, koje je plaćala koalicija, nedavno su stale. Izvršni direktor Farhad Safi kaže da vlada sada kupuje kineske i pakistanske čizme koje su 15 posto jeftinije, ali nisu jednako kvalitetne. Miraj Din (48), koji je prije radio kao dostavljač hrane i drva za ogrjev, danas prodaje uvozne automobile pripadnicima elite ove države. Prošle godine prodavao je desetak automobila mjesečno, dok ove godine u prosjeku proda samo jednog na mjesec. “Ljudi se boje da će se ponoviti kriza iz 1980ih i 1990ih i borit će se protiv toga svim silama”, objašnjava.

Međutim, ova ruralna država s 30 milijuna stanovnika morat će izvršiti značajne prilagodbe. Uslijed gotovo beznačajnog rasta izvoza i velike proizvodnje, neki se dužnosnici nadaju renesansi poljoprivrednog sektora i regionalne trgovine. Svjetska banka u narednih nekoliko godina predviđa pad gospodarskog rasta na pet ili šest posto. No usporavanje će postati ozbiljnije ako dođe do pogoršanja stanja sigurnosti ili ako vlada ne uspije nagomilati tantijeme od ugovora vezanih uz mineralno bogatstvo države, odnosno velika ležišta bakra, željeza i ostaloga.Jedan od pokazatelja gospodarskog povjerenja mogla bi biti trgovina Mohammada Atte na ulici koju zapadnjaci nazivaju “Zahodskom ulicom” jer se ondje prodaju slavine, umivaonici i zapadnjački nužnici, a koja se nalazi u samom centru Kabula. Dok su se gradili suvremeni hoteli Atta je znao prodati i po 50 porculanskih nužnika dnevno, priča nam, dok ih danas proda tek desetak. Žali se da koalicijske snage odlaze prije nego što su osigurale mir i popravile stanje u Afganistanu. Podignuo je šalicu čaja. “Zalijepili su šalicu, a onda su je ispustili i dozvolili joj da se ponovno raspadne.”

Graham Bowley; Jawad Sukhanyar i Sharifullah Sahak pridonjeli izvještaju