Obamina administracija duguje Amerikancima jednostavno objašnjenje naftnog izljeva u Meksičkom zaljevu, naročito podatke o tome koliko se nafte ondje još nalazi i koje su opasnosti za ljude, životinjske vrste i okoliš općenito.

Bijela kuća posljednji se put u vezi s tim javnosti obratila početkom kolovoza. U izvješću vladinih znanstvenika navedeno je da su od ukupnog izljeva koji je iznosio pet milijuna barela tri četvrtine jednostavno nestale – ta nafta je pokupljena, spaljena ili se raspršila. Visokopozicionirani dužnosnici slavodobitno su objavili tu vijest u svim medijima. Međutim, od tada je mnogo toga gadno potreslo svijet te bajke. Znanstvenici sa Sveučilišta u Georgiji nedavno su izjavili da je stopa isparavanja i biološkog razgrađivanja znatno uveličana. Još je jedna ekipa znanstvenika u časopisu “Science” objavila članak u kojemu pišu o otkriću goleme naftne nakupine veličine Manhattana 35 kilometara pod vodom. Najzabrinjavajuća je činjenica da nisu prikupili mnogo dokaza u prilog tome da tu naftu brzo konzumiraju mikrobi koji se hrane naftom, koji inače žive u Zaljevu, čime se povećava mogućnost velike buduće štete tom ekosustavu. Nitko ne prihvaća ove studije kao konačnu presudu, a nema ni dokaza da Bijela kuća nije bila iskrena. Jane Lubchenco, znanstvenica na području oceanske biologije i predsjednica Nacionalne uprave za oceane i atmosferu, izjavila je da nakupine nafte nedvojbeno postoje. No javnost je s pravom zbunjena, a sa zbunjenošću dolazi i opravdana zabrinutost. Ako najviši dužnosnici ove zemlje ne mogu točno odrediti koliko je loša situacija s izljevom, kako itko može biti siguran da ima pravu strategiju kojom je riješiti? Pametan pristup Bijele kuće bio bi okupljanje tima uglednih znanstvenika, iz vladinih redova i izvan njih, koji bi došli do mjerljivog shvaćanja istine.

Konsenzus bi najvjerojatnije bio nemoguć zbog veličine i složenosti izljeva. Ali javnost bi barem znala da njezini vođe traže jasne rezultate. U međuvremenu je pred vladu postavljen još jedan izazov, i to na području na kojemu je prethodno bila jako samouvjerena: sigurnost ribe i morskih plodova koji dolaze iz Zaljeva. Dana 17. kolovoza viši su vladini dužnosnici jasno i glasno obznanili da su ribe i škampi ulovljeni u 78 posto saveznih voda Zaljeva u kojima je dopušten ribolov sigurni za jelo. Jedva čekamo da se ribolov kao i cijela regija oporavi i vrati na noge. A dodatno nas je u to uvjerilo kad je nakon saslušanja zastupnik Edward Markey (demokrat iz Massachusettsa i žustri kritičar BP-a i vlade) izjavio da vjeruje kako konzumacija navedenih plodova mora ne predstavlja nikakav rizik. Unatoč tomu Markey je izrazio i opravdanu zabrinutost glede budućih učinaka izljeva i izjavio da vlada ne čini dovoljno glede istraživanja nedostupnih područja na kojima se nafta i dalje zadržava. Dodatne pritužbe dolaze i od skupina za očuvanje okoliša koje su uvjerene da Agencija za hranu i lijekove nije uspjela nametnuti preciznija i stroža upozorenja o potencijalnim zdravstvenim rizicima. Sve te pogreške mogu se ispraviti. Veći problem administracije tiče se vjerodostojnosti, a on se može ispraviti samo jasnijim odgovorima na pitanja o izljevu.