Bijela kuća spremna je kladiti se da će najnovija korejska kriza, koja proizlazi iz jakih dokaza da je Sjeverna Koreja u ožujku torpedirala južnokorejski ratni brod, utihnuti bez eskalacije. No dinamika se ipak razlikuje od posljednjih nekoliko kriza. Instinktivna reakcija tvrdolinijske južnokorejske vlade bila je srezati humanitarnu pomoć susjedima umjesto ponude novog mita. Istodobno se Sjeverna Koreja bori s nerazumljivom i složenom sukcesijskom krizom. “Spominje se argument da u ovakvim okolnostima Sjeverna Koreja vidi eskalaciju kao svoju najbolju strategiju”, smatra Joeal Wit, bivši dužnosnik američkog Ministarstva vanjskih poslova koji sada vodi internetsku stranicu o sjevernokorejskoj politici. Činjenica da u svakoj krizi još od Korejskog rata ipak prevlada mišljenje onih hladne glave ohrabrujuća je misao. Ali što ako je ovoga puta drukčije? U sljedećih pet situacija razum možda neće prevladati.

Incident na moru
Sve otkad je Korejski rat završen i primirje zaključeno, dvije suparničke strane prepiru se, a s vremena na vrijeme i puškaraju zbog točne lokacije “sjeverne granice razgraničenja” u teritorijalnim vodama. Upravo je ondje u ožujku potopljen mornarički patrolni brod Cheonan. Dakle, na popisu strahova koji muče Obaminu administraciju prvi je taj incident na moru koji bi mogao prijeći u dugu oružanu borbu. Bilo kakve žešće borbe mogle bi u cijelu priču uvući i glavnog saveznika Južne Koreje, Sjedinjene Američke Države, čija je obveza preuzeti vlast ako dođe do sukoba većih razmjera.

Granatiranje DMZ-a
Oni koji planiraju rat između Sjedinjenih Američkih Država i Sjeverne Koreje svakodnevno pokušavaju definirati koliko dugo bi im trebalo za reakciju ako bi 1,2 milijuna sjevernokorejskih vojnika ušlo u Demilitariziranu zonu (DMZ), baš kao 1950ih. Tek nekolicina očekuje da će se tako nešto dogoditi (stanovnici Južne Koreje između Seula i DMZ-a grade i prodaju skupe stanove), no to ne znači da je planiranje neopravdano. U jednom navratu Južna Koreja je zaprijetila da će za odmazdu nastaviti propagandu preko zvučnika u DMZ-u, a vodstvo sa Sjevera odgovorilo je prijetnjom granatiranja tih zvučnika. To bi rezultiralo uzvratnom vatrom, zatim prijetnjom Sjevera da će napasti Seul koji je u dosegu njihovih minobacača. Kad bi se to dogodilo, tisuće ljudi poginule bi u histeričnom pokušaju izlaska iz grada, a ulagači u južnokorejsko gospodarstvo bi se zasigurno uspaničarili.

Borba za prevlast ili vojni udar
Upitajte analitičare američkih obavještajnih agencija što bi moglo pooštriti ovu ili buduću krizu. Odmah izbacuju ime najmlađeg od trojice sinova Kim Jongila, Kim Jonguna (27), koji bi trebao naslijediti oca. Prema određenim izvještajima, velik ga dio sjevernokorejske elite, uključujući i vojsku, smatra nedostojnim te časti, što jača mogućnost dodatnih provokacija i potecijalnih pogrešnih procjena. Jedna vrsta analiza ide u smjeru da bi mladi Kim morao zarezati nekoliko oznaka u trofejni pojas time što bi naredio napad na Jug, upravo kako je i njegov otac nekoć izgradio vlastitu vjerodostojnost. Druga je mogućnost da će interne borbe oko nasljeđivanja prouzročiti nasilje većih razmjera unutar same Sjeverne Koreje, zbog čega će strane sile intervenirati kako bi spriječile krvoproliće. Interni kolaps Najtrajnija američka strategija u vezi sa Sjevernom Korejom zapravo uopće nije strategija; to je molitva za kolapsom te zemlje. Tomu su se nadali i Harry Truman, Dwight Eisenhower i John F. Kennedy. A Dick Cheney pokušao je to ubrzati. Režim ih je sve nadživio. No bi li Sjever mogao kolabirati usred borbe za prevlast? Naravno. A to je scenarij kojeg se najviše pribojavaju Kinezi. I razlog zašto pumpaju novac u susjeda kojeg baš i ne vole. Za Kinu bi kolaps značio poplavu milijuna gladnih izbjeglica (koje ne bi mogle pobjeći na jug jer im put onamo blokiraju minska polja u Demilitariziranoj zoni); u tom scenariju također je moguć spor vojske Južne Koreje i američkih saveznika s Kinom oko toga na koga će pasti odgovornost stabilizacije teritorija propalog režima. Kinu zanimaju sjevernokorejski minerali, a Južnu Koreju maleni nuklearni arsenal Sjeverne Koreje.

Nuklearna provokacija
Tenzije su tu, a usto i američki špijunski sateliti traže dokaze da se Sjeverna Koreja sprema testirati još jedno nuklearno oružje kao što su to napravili 2006. i 2009. godine, ili ispaliti dalekosežne projektile. Na taj način sigurno dolaze na naslovnice i uzbuđuju susjede. U prošlosti su takvi testovi pooštrili tenzije, što se predviđa i u budućnosti ako do toga dođe. No ipak najviše zabrinjava odluka Pyongyanga da će izvoziti nuklearnu tehnologiju kao i činjenica da Amerikanci to nisu primijetili.

David E. Sanger