Nova je modernost rođena: ona je istodobna “civilizaciji želje” koja je izgrađena tijekom druge polovice 20. stoljeća. Kako piše Gilles Lipovetsky u knjizi “Paradoksalna sreća”, ta je revolucija neodvojiva od novih orijentacija kapitalizma koji kreće putem neprekidne stimulacije potražnje, tržišnosti i beskonačnog umnožavanja potreba.

U nekoliko je desetljeća “affluent society” posve promijenio načine života i običaje, doveo do nove hijerarhije ciljeva i novoga odnosa prema stvarima i vremenu, sebi i drugima. Život u sadašnjosti zamijenio je očekivanja povijesne budućnosti, a hedonizam političke militantizme; groznica komfora preuzela je mjesto nacionalističkih strasti, a dokolica mjesto revolucije. Oslonjeno na novu religiju neprekidnog poboljšanja životnih uvjeta ugodnije je življenje postalo masovnom strašću, najvišim ciljem demokratskih društava, posvuda slavljenim idealom. Knjigu je objavio Antibarbarus iz Zagreba.