Povjesničar Victor Davis Hanson nedavno je u časopisu The National Review objavio brutalno iskren i trezven članak u kojem je sagledao različite američke pristupe Iraku, Iranu, Libiji, Siriji, Pakistanu i Afganistanu te došao do zaključka da se niti jedan od njih još nije pokazao uspješnim.“Sagledajmo raznolike američke političke stavove prema državama Bliskog istoka u posljednjih nekoliko desetljeća”, otpočinje Hansen. “Vojna pomoć ili kaznena intervencija bez naknadnog praćenja situacije uglavnom su se pokazale neuspješnima.

Presuda o puno skupljoj uspostavi države iz temelja još se čeka. Ni pokušaji pomoći pobunjenicima s ciljem svrgavanja diktatora ne jamče ništa bolji rezultat. Podrška diktatorima vojnom pomoći odbojna je i kontraproduktivna. Neuplitanje u manijakalne režime vodi do stvaranja još jedne nuklearne sile ili do genocida. I što smo iz svega toga naučili? Plemensko društvo, nafta i islamski fundamentalizam loša su mješavina zbog koje je Amerikancima puna kapa Bliskog istoka – i kada se upetljaju u njegove probleme, i kada ih pokušaju izbjeći.” Upravo zato tvrdim da je krajnje vrijeme da iznova razmotrimo sve što Amerika ondje čini. Ono što Bliskom istoku najviše treba od Amerike su moderne škole i okrutna istina, a Amerika nije pronašla način kako da mu omogući ijedno. Naime, Hanson je u pravu – Bliski istok doista jest otrovna mješavina plemenskih sukoba, šijitskosunitskog sektaštva, fundamentalizma i borbe za naftu koja nas neprestano mami na intervenciju ili podršku diktatorima. Ovakav koktel podriva uvjete za stvaranje institucija koje jamče primjerenu vladu, politiku konsenzusa na temelju rotacije moći, ženska prava te etiku pluralizma koja štiti manjine i promiče obrazovanje. Izvješće Ujedinjenih naroda o napretku ljudskih prava u arapskom svijetu iz 2002. navodi vrlo sličan zaključak – Arape muči nedostatak slobode, nedostatak modernog obrazovanja i nedostatak ravnopravnosti žena. Dakle, cilj politike Sjedinjenih Američkih Ddžava trebala bi biti pomoć pri premošćivanju ovih nedostataka, no Amerika kao da je nesposobna to pružiti. Pogledajmo samo primjer Egipta: ondje je preko polovice stanovnica i četvrtina stanovnika nepismena.

Mladi Egipćani koji su predvodili revoluciju očajnički mole za obrazovne alate i mogućnost da pokušaju uspjeti u suvremenom svijetu. Američki odgovor trebalo bi biti usmjeravanje sredstava od vojske prema srednjim školama i fakultetima diljem Egipta. Umjesto toga, Amerika se našla u ludoj situaciji u kojoj plaća 5 milijuna dolara otkupnine egipatskoj diktatorskoj vlasti koja je zatočila humanitarne radnike SAD-a dok istodobno izjavljuje da je ista ta diktatura osloboditelj Egipta kojoj će SAD isplatiti dodatnih 1,3 milijardi dolara vojne pomoći. Samo sam se slatko nasmijao kad sam čuo kako jedan dužnosnik Obamine administracije objašnjava kako Amerika mora obučiti veći broj afganistanskih vojnika za borbu te kako se Amerika tek tada može povući iz te zemlje. Afganistance treba poučiti borbi? Pa, porazili su Britance i Sovjete! Pravi problem počiva u činjenici što je Amerika zažmirila na jedno oko kad je predsjednik Hamid Karzai na prijevaru pobijedio na izborima i uspostavio korumpirani režim.

Tada je predsjednik Obama najavio da će američke postrojbe istjerati talibane kako bi “dobra” afganistanska vlada stupila na pozornicu i preuzela ulogu SAD-a. Takva vlada ne postoji. Nije u pitanju znaju li se Afganistanci boriti. Problem je što nisu voljni boriti se za trenutnu vladu.Amerika plaća pakistanskoj vojsci da bude dvolična jer bi u suprotnom bila usmjerena protiv nas. U Bahreinu, Amerika je odvratila pogled kad su vladajući sunitski ekstremisti zatrli šijitski pokret za ravnomjerniju raspodjelu vlasti. Isto tako, i dalje mirno promatra kako njezin saveznik Izrael gradi sve više naselja u Zapadnoj obali, što predstavlja potpun propast židovske demokracije. Amerika Pakistanu ne govori istinu jer on ima nuklearne bombe. Amerika Saudijcima ne govori istinu jer je ovisna o njihovoj nafti. Bahreinu ne govori istinu jer su joj potrebne njegove pomorske baze. A Egipćanima ne govori istinu jer se boji da bi mogli odustati od mirovnog sporazuma s Izraelom.Promjena se mora pokrenuti isključivo prema željama Bliskog istoka. Podržat ću bilo koga u toj regiji tko istinski dijeli američke vrijednosti i vrijednosti Izvješća za razvoj ljudskih prava u arapskom svijetu te je spreman boriti se za njih. Ali dosta mi je podržavati osobe samo zato što se doimaju manjim od dva zla samo da bi na kraju ispali još veće zlo. Na mjestima gdje ljudi ne cijene američke vrijednosti, Amerika bi se trebala izolirati i osigurati smanjenjem ovisnosti o nafti.

Thomas L. Friedman