Izvješća Državnog zavoda za statistiku za prva dva mjeseca 2009. izazvala su mali šok za kreatore ekonomske politike u Vladi Srbije. Ne samo što su korigirana predviđanja da bi gospodarstvo u ovoj godini moglo imati rast od 2,5-3 posto – to je već učinjeno – već se pokazalo da je i znatno niža razina od 0,5 posto teško ostvariva.

Na tri najbitnije točke, postignuti su toliko nepovoljni rezultati, da se postavlja pitanje jesu li ciljevi ekonomske politike uopće ostvarivi i je li nužno napraviti rebalans državnog proračuna. Industrijska proizvodnja u siječnju 2009. manja je za 17,1 posto nego u istom lanjskom mjesecu, dok je njena razina, u odnosu na prošlogodišnji prosjek manja čak za četvrtinu. Kad se pravi usporedba ovogodišnjeg prvog mjesesa s istim mjesecom prošle godine, onda je primjetan pad u čak 22 sektora (njihov udio u ukupnoj industrijskoj proizvodnji je 74 posto), dok je porast proizvodnje registriran u samo sedam sektora. Najveći podbačaj imala je industrija tzv. intermedijalnih proizvoda (repro materijali) od 38,5 posto, kapitalnih proizvoda (25,7 postotaka) i netrajnih proizvoda za široku potrošnju za 15,5 posto. Proizvodni zastoj nije karakterističan samo u odnosu na prosjek 2008. godine, već je industrija podbacila i u odnosu na prosinac prošle godine. Naime, ukupna industrija imala je pad od 4,4 posto, dok je kod prerađivačke industije smanjenje iznosilo 7,7 posto.Opravdanje za ovakav nepovoljan trend, ministar ekonomije i regionalnog razvitka Mlađan Dinkić nalazi u činjenici da je tijekom siječnja došlo do plinske krize, kada su brojna poduzeća morala zaustavljati svoju proizvodnju, jer nije bilo osnovnog energenta. Predsjednik Unije poslodavaca Srbije Stevan Avramović, svojednobno je izjavio da dnevni gubitak zbog prestanka isporuka plina iz Rusije bio oko pet milijuna eura. Slična su kretanja i na vanjskotrgovinskom računu Srbije.

Ukupna razmjena u siječnju (milijardu i 336 milijuna dolara) manja je za 39.1 posto u odnosu na isti prošlogodišnji mjesec. Izvoz od 483,4 milijuna dolara manji je za 30,5 posto nego u siječnju 2008. godine, dok je uvoz (852,8 milijuna) niži za 43,1 posto. Naizgled, u tom mnoštvu neugodnih podataka, dobro je to što je vanjskotrgovinski deficit (369,4 milijuna dolara) niži za 54 posto nego u siječnju 2008. godine, ali takva kretanja su u dobroj mjeri uzrokovala krizu državnog proračuna. Naime, tri četrvrtine naplaćenog poreza na dodanu vrijedost (PDV) činilo je oporeziranje uvozne robe, dok se tek jedna četvrtina ostvarivala naplatom poreza na robu domaćeg podrijekla. Tome vrijedi pridodati i činjenicu da je manji uvoz uvjetovao smanjene prihode od carina, tako da se proračun našao na udaru lošijih prihoda dviju najvažnijih stavki. Da bi stvari bile još gore potrudila se inflacija. Poslije siječanjskog udara od tri posto, u veljači je došlo do dodatnog pogoršanja, jer su cijene u maloprodaji porasle za 2,3 posto. Ako se nešto ne uradi, primijetio je guverner Radovan Jelašić, već u prvom tromjesečju bit će probijen okvir reguliranih cijena, što vodi slomu potrošačkih cijena.