Početkom 1496. godine venecijanski je kapetan Giovanni Caboto došao u englesku luku Bristol bez novca, ali s jamstvom kralja Henrika VII., pomoću kojega je dobio brod i zaplovio na put otkrića i trgovine. Englezi su ga nazvali John Cabot, a od 1496. do 1498. godine, manje od deset godina nakon Kristofora Kolumba, triput je zaplovio prema Novom svijetu.

Od prvoga je putovanja odustao, no na drugome je stigao do današnjeg Newfoundlanda te prisvojio sjevernoameričko tlo u ime Engleske i Rimokatoličke crkve. Toliko se zna, no o njegovom se trećem putovanju ništa ne zna. Navodno je nestao – ubili su ga neprijatelji, bolest ili ga je progutalo more. No to nije jedina tajna koja obavija Cabota. Tko mu je pomagao? Tko ga je financirao? Je li uistinu nestao? Međutim, znanstvenici su najprije morali riješiti drugu tajnu – istinitost spektakularnih tvrdnji Alwyn Ruddock, povjesničarke sa Sveučilišta u Londonu, koja je više od polovice svojeg života provela proučavajući Cabota. Ruddock je nekoliko puta obećala da će napisati knjigu, no to se nije dogodilo. Prije nego što je 2005. godine umrla u dobi od 89. godina kao udovica bez djece, izvršitelju svoje oporuke naredila je da uništi svaki trag o njezinu istraživanju. Sedamdeset osam vreća papira je spaljeno, a znanstvena je zajednica ostala u čudu. Danas je riješen vrlo važan djelić njezine slagalice. Međunarodni je tim znanstvenika 2010. godine surađivao na Projektu Cabot te pronašao nekoliko brodskih dnevnika starih 514 godina koje je Ruddock pronašla nekoliko desetljeća ranije, a koji su u međuvremenu nestali. Dnevnici su pokazali da je u proljeće 1496. Cabot za svoja putovanja primio novac od londonskog ogranka firentinske banke Bardi. Ovo novo otkriće, koje je u travnju objavljeno u časopisu Historical Research, pokazuje da su ga barem jednim dijelom financirali isti oni talijanski financijaši koji su pomogli njegovim slavnim suvremenicima, kao što su Amerigo Vespucci, Vasco da Gama, Bartolomeu Dias te, dakako, Kristofor Kolumbo.

“Ovi su nam dokumenti iznimno važni jer su jednim potezom Cabotova putovanja dovela u vezu s drugima”, kaže voditelj projekta Evan Jones, povjesničar pomorstva sa Sveučilišta u Bristolu. “Talijanski je trgovački kapital svima njima bio itekako važan.” Jednako je važno, kaže, to što dnevnici dokazuju tvrdnju doktorice Ruddock da je pronašla 25 dokumenata o Cabotu koje moderni znanstvenici nikad prije nisu vidjeli. “Nije ništa izmislila”, kaže Jones. Njegov je detektivski rad započeo prije gotovo sedam godina, ubrzo nakon što je u Guardianu pročitao osmrtnicu Ruddock. Njezina ga je odluka o spaljenju bilježaka “šokirala i zapanjila” te je odlučio istražiti je li išta od njih ostalo. I ostalo je. Ruddock je potpisala ugovor o pisanju knjige s nakladničkom kućom Sveučilišta u Exeteru. Nije bilo nikakvog rukopisa, kako su mu rekli urednici, no sačuvali su korespondenciju i rado mu je pokazali. Među dokumentima je pronašao prijedlog knjige iz 1992., u kojem je Ruddock ocrtala zapanjujuću i uglavnom neispričanu priču. Prijedlog je bio namjerno nejasno napisan, skrivajući izvore od kolega i konkurencije, te namjerno provokativan, obećavajući važna nova otkrića. Jones je analizirao 2007. godine prijedlog knjige u članku objavljenome u časopisu Historical Research. Ruddock je opisala kako je Cabot, kojega se dugo smatralo siromašnim lutalicom, zatražio pomoć papinskog diplomata Giovannija Antonija de Carbonariisa da mu priskrbi povelju Henrika VII. Ruddock je otkrila kako je Cabot bio blisko povezan s utjecajnom zajednicom talijanskih emigranata u Londonu, no najzanimljivije je tvrdnje iznijela vezano za treće putovanje, ono iz 1498. godine, o kojemu se ništa ne zna. Tvrdila je da Cabot nije nestao, već da je iz Bristola isplovio s pet brodova na koje su se ukrcali talijanski fratri, među kojima i Carbonariis, radi misije na otocima sjevernog Atlantskog otoka koje je posjetio godinu ranije.

Fratri su se, prema navodima Ruddock, iskrcali na obali Newfoundlanda radi gradnje crkve i pokretanja vjerske kolonije. Ako su ove ključne nove informacije točne, to bi značilo da su Cabot i Carbonariis osnovali prvu kršćansku naseobinu u sjevernoj Americi. A Cabot nije nestao, već je, prema navodima u njezinu prijedlogu knjige, otplovio južno uz sjevernoameričku obalu, prisvajajući sve na što je naišao u ime britanske krune. Cabot je, prema njezinim riječima, bio prvi Europljanin koji je vidio današnje Sjedinjene Američke Države. Cabot je na kraju došao do obale Južne Amerike, gdje je susreo jednog od Kolumbovih kapetana, najvjerojatnije Alonsa de Ojedu, koji ga je otamo otjerao. Cabot je, kako je istanula Ruddock, ponovno krenuo na put i do Newfoundlanda stigao početkom 1500., a kasnije se vratio u Bristol te ondje umro četiri mjeseca kasnije. Iako je ovo sve moguće, većina tih navoda nije dokumentirana. Kolegica je 2010. godine Jonesu rekla da je na Amazonu pronašla knjigu Jamesa Williamsona “The Cabot Voyages and Bristol Discovery under Henry VII”, ključno djelo o Cabotovima putovanjima objavljeno 1962. godine, i to osobni primjerak doktorice Ruddock. Jones se javio prodavačici Lisi Shanley, koja je kupila kuću od Ruddock u Hampshireu i njezinu je knjižnicu prodavala putem interneta. Znala je za njezinu priču pa je Jonesa i njegovu kolegicu Margaret Condon pozvala u posjet. Radna soba Ruddock bila je netaknuta, na ladicama su i dalje bile zalijepljene oznake dokumenata. Na jednoj od njih pisalo je “Banka Bardi, London”. “Iz njezinih smo bilježaka saznali da je jedan talijanski bankar financirao putovanje, ali nismo znali koji”, kaže Jones. No sad su saznali. Podaci o tvrtki pronađeni su u arhivu istaknute firentinske obitelji Guicciardini. U jednom je dokumentu stajalo: “John Cabot, iz Venecije, 27. travnja 1496., zadužio se za deset funti, isplaćenih u gotovini… kako bi otputovao u potragu za novim kopnom.”

Guy Gugliotta