Obamina administracija na čelu je globalnog projekta koji pokušava uspostaviti “podzemne” internetske i mobilne sustave koje će disidenti moći koristiti kako bi zaobišli one koji ih žele ušutkati. Američko ministarstvo vanjskih poslova predvodi neočekivani savez diplomata, vojnih inženjera, mladih programera i pobunjenika iz desetak zemalja koji rade na nekoliko projekata.

Oni se razlikuju po opsegu, trošku i razini sofisticiranosti, a u nekima se koristi nova tehnologija, dok se drugi oslanjaju na alate koje su razvili hakeri pokreta za oslobodilačku tehnologiju koji se širi cijelim svijetom. Jedan od njih nalikuje tajnoj operaciji iz špijunskih romana: u radionici na petom katu zgrade u washingtonskoj Ulici L, mladi poduzetnici koji izgledaju kao članovi rock benda sastavljaju prototip pod radnim nazivom “Internet u kovčegu”. Američki napori pojačali su se i dobili na zamahu nakon što je vlada predsjednika Hosnija Mubaraka tijekom posljednjih dana na vlasti onemogućila Egipćanima pristup internetu. Nedavno je i sirijska vlada također privremeno onesposobila internetski pristup u toj zemlji. “Izgradit ćemo zasebnu i samodostatnu infrastrukturu čiju će tehnologiju biti gotovo nemoguće onesposobiti, kontrolirati i nadzirati”, izjavio nam je Sascha Meinrath, voditelj programa “Internet u kovčegu” i ravnatelj Inicijative za otvorenu tehnologiju u neprofitnoj istraživačkoj grupaciji New American Foundation. Ministrici vanjskih poslova Hillary Rodham Clinton internetske slobode postale su jedan od glavnih ciljeva.

“Sve više i više ljudi diljem svijeta koristi internet, mobilne telefone i ostalu tehnologiju kako bi prosvjedovali protiv nepravde, kako bi se čuo i njihov glas”, odgovorila nam je ministrica Clinton u poruci elektronske pošte. “U tome se nalazi povijesna prilika za postizanje pozitivnih promjena, promjena koje Amerika podržava. ”Ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država podržava navedene napore u obliku promicanja slobode govora i ljudskih prava, a ne s ciljem destabilizacije vlada. No takvu je razliku ponekad teško uspostaviti, tvrdi Clay Shirky, profesor na Sveučilištu New Yorka čije su područje proučavanja internet i društvene mreže.“Ne možete jednostavno reći: Mi samo želimo da ljudi slobodno kažu što im je na umu, a ne srušiti diktatorske režime jer je to dvoje u biti isto”. Kaže kako bi se Sjedinjene Američke Države mogle izložiti optužbama za licemjerje ukoliko ministarstvo vanjskih poslova nastavi podržavati autokratske vlade u zemljama poput Saudijske Arabije i Bahreina dok istodobno koristi tehnologiju koja će iste te vlade vjerojatno potkopati.

Nevidljiva mreža
U jednoj neimenovanoj poslovnoj zgradi u Washingtonu za stolom se okupilo neobično društvance sačinjeno od suradnika ministarstva vanjskih poslova. Tu je bivši konobar Josh King, s nekoliko naušnica i kožnom narukvicom sa zakovicama, samouki programer. Thomas Gideon je poznati haker. Dan Meredith, ljubitelj pola na biciklima, pomaže tvrtkama zaštititi digitalne tajne. Meinrath, kao najstariji s 37 godina te stoga i predvodnik skupine, nosi kravatu.Ministarstvo vanjskih poslova dodijelilo im je subvenciju od dva milijuna dolara da osmisle projekt “Internet u kovčegu”, za koji se oslanjaju na tehnologiju “mesh topologije”, odnosno obostrano nosive mreže, zahvaljujući kojoj se svakodnevni uređaji poput osobnih računala ili mobilnih telefona s lakoćom pretvaraju u nosioce nevidljive bezične mreže bez središnjeg žarišta. Meinrath kaže kako će kovčeg uključivati nekoliko malih bezičnih antena, čime će se povećati područje pokrivenosti, prijenosno računalo s kojeg će se pokrenuti i pratiti sustav, USB memorije i CD-e kojima će se softver proširiti na nekoliko uređaja te šifrirati komunikacija među njima, i još neke komponentne poput mrežnih kablova.

Tajni sustavi mobilnih uređaja
Osposobljavanje jednostavne linije komunikacije izvan službenih tokova je ključno, smatra Collin Anderson, 26-godišnji znanstvenik za oslobodilačku tehnologiju iz Sjeverne Dakote koji se specijalizirao za Iran, gdje je vlada popuno onemogućila pristup internetu tijekom prosvjeda 2009. godine.“Bez obzira na to koliko oblilaznih puteva prosvjednici koriste, ako je vlada usporila mrežu, oni ne mogu postavljati snimke na YouTube ili se koristiti Facebookom”, objašnjava Anderson. “U tom slučaju moraju iznaći ili alternativne načine za razmjenu podataka ili alternativni način bijega iz zemlje.” Ova je potreba toliko velika da građani sami uspostavljaju rudimentarne mreže. Mehdi Yahyanejad, iranski iseljenik i tehnološki stručnjak te suosnivač jedne popularne internetske stranice na perzijskom jeziku, procjenjuje kako gotovo polovica ljudi koji posjećuju njegovu stranicu iz Irana razmjenjuje datoteke putem Bluetootha, kojeg mi na Zapadu koristimo ponajviše za bežično telefoniranje, najčešće u vožnji.

Yahyanejad kaže kako on i njegove kolege također očekuju subvenciju američkog ministarstva vanjskih poslova za razvoj projekta kojim bi se Bluetooth podesio tako da datoteka koja sadrži, recimo, snimku premlaćivanja prosvjednika, može skakati od jednog do drugog mobilnog uređaja unutar “sigurne mreže” korisnika. Prema podacima američkog ministarstva vanjskih poslova, do kraja 2011. godine, ono će uložiti oko 70 milijuna dolara u hakersku tehnologiju.Diljem Afganistana izniknuli su bazne stanice za mobilnu telefoniju koje su postavile privatne tvrtke. SAD promiče te mreže kao način njegovanja dobre volje i poticanja lokalnog poduzetništva. No postoji jedan problem. Kombinacijom prijetnji prema dužnosnicima telefonskih kompanija i napada na bazne stanice, talibani mogu ugasiti glavu mrežu. Međutim, Pentagon i ministarstvo vanjskih poslova udružili su snage na projektu kojim bi se izgradio “podzemni” sustav mobilne telefonije koji bi bio imun na talibansku taktiku time što bi se djelomično oslanjao na bazne stanice smještene u zaštićenim američkim vojnim bazama. Procjene troška američke vojske i javnih dužnosnika kreću se od 50 do 250 milijuna dolara.

Sveobuhvatni prevrat
U svibnju 2009. godine, prebjeg iz Sjeverne Koreje pod imenom Kim susreo se s dužnosnicima američkog konzulata 190 kilometara od Južne Koreje, doznajemo iz jedne diplomatske prepiske. Dužnosnici su željeli doznati na koji je način Kim, koji je aktivno izvlačio ljude iz te države, komunicirao preko granice. “Kim nije želio ulaziti u pojedinosti”, piše u izvještaju, ali jest spomenuo kako zakopava kineske mobitele “u brda, gdje ih prebjezi uvečer iskopaju”.Ti mobiteli hvataju signal s kineskih baznih tornjeva, kaže Libby Liu, upraviteljica Radio Free Asia, radija kojega financira SAD, a koji koristi te pozive i kao izvor vijesti. Od aktivista štrebera u Washingtonu pa sve do vojnih inžinjera u Afganistanu, čini se kako globalna privlačnost tehnologije postaje naznaka koliko je velika žudnja za otvorenom komunikacijom.Tijekom internetskog čavrljanja na Facebooku s The Timesom, Malik Ibrahim Sahad, sin libijskih disidenata, izjavio je da se na internet spaja preko komercijalnog satelita u Bengaziju. “Ovdje postoji golema potreba za internetom. U tom su smislu ljudi odsječeni od svijeta”, napisao je Malik, koji je odrastao u SAD-u, a u Libiju je došao na početku ustanka te sada surađuje s pobunjeničkom vladom.Usprkos svemu, dodaje: “Mislim da se ova revolucija bez interneta nikada ne bi dogodila.”

Stalno obrazovanje i razvoj vještina

MBA obrazovanje na ZŠEM-u: Investicija koja mijenja karijeru i život

Intervju

“Do 2030. želimo učvrstiti METRO kao ključnog partnera hrvatske gastronomije”

James Glanz i John Markoff; Izvještaju doprinijeli Richard A. Oppel Jr. i Andrew W. Lehren iz New Yorka te Alissa J. Rubin i Sangar Rahimi iz Kabula u Afghanistanu