Rojevi pčela beskućnica ovog su proljeća harali restoranima i pločnicima New Yorka. Stručnjaci kažu da je topla zima stvorila idealne uvjete za razmnožavanje pčela, dok drugi smatraju da su pčele pobjegle iz loše održavanih košnica pčelara početnika, kojih je na krovovima, balkonima i u dvorištima sve više otkako je prije dvije godine grad ukinuo zabranu držanja pčela.

Gradskih je pčelara sve više i u Parizu, iznad Velike palače i trgovine Louis Vuitton na ChampsElysees, te u Londonu, gdje se u protekle tri godine broj članova Britanskog udruženja pčelara povećao za 20.000 – i to sve uime domaćeg meda. No vrijedi li podupirati lokalni uzgoj samo zato što je lokalni? Na jednom krovu u newyorškom Greenwich Villageu, iznad restorana Rosemary’s, nalazi se organski vrt. Kuhar se služi namirnicama koje bere na krovu. Međutim, njihovu je objavu na Facebooku o otvaranju restorana na Uskrs jedan korisnik komentirao riječima: “Radije bih da kuhinjsko osoblje priprema hranu, nego da zalijeva biljke”, a drugi je napisao: “Zar uopće želite jesti hranu uzgojenu na ovakvom zraku? Zar vam ne bi bilo draže jesti nešto uzgojeno izvan grada, malo dalje od ovakvih teških plinova koje ispuštaju automobili?” Možda i jest bolje uzgajati malo dalje. U nekim slučajevima opsjednutost lokalnim uzgojem šteti poljoprivrednicima, koji kažu da trenutno tržnica ima više nego potražnje. Rick Wysk, farmer iz Massachusettsa koji se uzgojem i prodajom bavi već 13 godina, smatra da mu vjerne kupce otimaju nove tržnice i smanjuju mu zaradu. U Americi su 2005. godine bile 4093 tržnice, a 2011. godine 7175 tržnica. “Razvili smo mentalitet u kojem na svakom uglu očekujemo Starbucks”, za Times je izjavila Brigitte Moran iz Tržnica okruga Morin u Kaliforniji. “Zašto onda ne bismo i tržnicu imali na svakom koraku? Razlika je u tome što farmeri svoju robu moraju uzgojiti i dovesti je do tržnice.” Koje je rješenje za to? Francuzi su se okrenuli dalje od svojeg dvorišta. Neki su se okrenuli programu mršavljenja američke trenerice Jenny Craig, koji se temelji na pojedinačnim porcijama koje se mogu pripremiti u mikrovalnoj pećnici, “a to nije tako lako prodati u prehrambenoj kulturi koja se temelji na svježim namiricama s tržnice i komunalnoj prehrani”, pisao je časopis Times. Kako bi američka dijeta bila djelotvorna u Francuskoj – gdje se u posljednjih pet godina stopa pretilosti povećala s 8,5 na 14,5 posto – Jenny Craig nudi boeuf bourguignon i velouté de tomates. Erick Moreau, suradnik programa Jenny Craig za Europu, za Times je izjavio: “Stvarno smo htjeli izbjeći dojam da smo uvezli američka rješenja.”

Anita Patil

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com