Svaki drugi od 2,5 milijuna zaposlenih u Srbiji strahuje da će ostati bez posla. Oni koji imaju tu (ne)sreću da u Srbiji imaju posao, pokazuju istraživanja, od otkaza se jedino više plaše smrti. I to ne vlastite, nego nekog bližnjeg.

Nekada su, i to ne tako davno, psiholozi govorili da je od gubitka posla, osim smrti bliske osobe, strašniji još samo raspad braka. Međutim, otkako se vidjelo da pedesetogodišnjak u tranziciji ima više šanse da ponovno nađe ljubav svog života nego bilo kakav posao, razvod je pao na ljestvici užasa prosječnog stanovnika Srbije. Zbog tolikog straha od gubitka posla i zato što im država ne pruža nikakvu sigurnost ni zaštitu, Srbi su postali, upozoravaju psihijatri, nacija I to je sve bilo prije svjetske financijske krize. A sada je, kažu psihijatri – isto iako ima nekih pomaka. Svakim danom sve manje ljudi strahuje od gubitka radnog mjesta, a posljednjih nekoliko mjeseci njih tisuće. Neke procjene kažu da će se sljedeće godine plašiti još manje, oko 120.000 uplašenih. Nekada, u socijalizmu, najveća trauma za čovjeka bila je gradnja kuće. Posao se tada dobivao uglavnom preko veze i bilo je dovoljno da se jednom zaposlite pa da cijeli život više ništa ne radite. Danas možete cijeli život raditi a da se nijednom ne uspijete zaposliti. Ali sada više nema stresa zbog gradnje kuće. U svakom zlu, eto, ima i nečeg dobrog.
(Politika)