Kipovi, spomenici, ratni spomenici i umjetničke instalacije podižu se u optimistična vremena. Koliko opstaju ne ovisi o njihovim stvoriteljima.U Bagdadu je Saddam Hussein izgradio Slavoluk pobjede, odnosno dva golema ukrižena mača u spomen na rat između Iraka i Irana te kao hvalu svojoj vladavini.

Za razliku od mnogih spomenika Husseinu, Slavoluk pobjede još uvijek stoji te je sada, pomalo iznenađujuće, čak podvrgnut renovaciji.Među Iračanima on pobuđuje podvojene reakcije. “Nuernberg i Las Vegas u jednom”, tako ga je nazvao irački spisatelj i arhitekt Kanan Makiya u svojoj knjizi “Spomenici: umjetnost, vulgarnost i odgovornost u Iraku”. Makiya, koji sada živi u Massachusettsu iznenadio se, ali i razveselio kad je čuo za će Slavoluk pobjede ponovno zasjati. Elektronskom poštom nam je napisao: “To je tako savršen simbol cijelog tog iskustva. Jest vulgaran, ali je vulgaran na neizrecivo stravičan, užasan, pa stoga i jedinstven način.”Vlada je stala u obranu renovacije, koja se provodi u sklopu projekta uljepšavanja Zelene zone vrijednog 194 milijuna dolara prije skupa državnika Arapske lige u ožujku.“Mi smo civiliziran narod”, The Timesu je izjavio Ali al-Mousawi, glasnogovornik premijera Nurija Kamala al-Malikija, “a ovaj je spomenik dio uspomena ove zemlje”.Iako, čini se da su neki podsjetnici neugodni čak i civiliziranim narodima. Jedne lipanjske noći gruzijska je vlast uklonila kip Staljina s glavnog trga grada Gori i tako ga skinula s pijedestala na kojemu je stajao 48 godina.To ukljanjanje bilo je olakšanje za gruzijsku vlast. Mnogi stanovnici Gorija, međutim, koji su se tijekom sovjetske ere hvalili kućom u kojoj je rođen Jozef Staljin, imali su drugačije mišljenje. “Bojali su se reakcije naroda, zato su ga uklonili noću”, The Timesu je rekao Gocha Suriashvili (62).Ali Mikheil Jeriashvili, 19-godišnji student medicine, kaže da mu je drago što spomenika više nema. “Bilo bi mi draže da je rođen u nekom drugom gradu.”Neka udaljenija i nezamjetnija mjesta izražavaju stavove na skromniji način. Kad je sagrađena obliazna autocesta oko malenog gradića Hooper u Nebrasci, njenih 827 stanovnika odlučilo je učiniti nešto po tom pitanju.“Na određeni smo način izgubili identitet sad kad cesta više ne prolazi kroz grad”, The Timesu je objasnio David Hingst (58), izvršni direktor sjemenarske tvrtke i stanovnik tog gradića.

Odlučili su pored izlaza s autoceste staviti znak velik 8 metara sa slovima od pola metra koja ispisuju riječ “Hooper”, kao da bi objava njihova postojanja mogla nekako usporiti propast.“Teško zadržavamo mlade”, rekao je upravitelj lokalne banke Joel Hargens (59) The Timesu. “Ovo je ruralni dio Amerike.”Na obali, oko 2500 kilometara zapadno od Hoopera, nalazi se još jedan ugroženi djelić Amerike, mješavina tornjeva, katedrala, vodoskoka i brodova izrađenih od cijevi, razbijenih boca, školjki i keramike koja se uzdiže preko 30 metara u visinu. Ovu skulpturu, poznatu i kao Tornjevi Watts, izradio je Simon Rodia, ekscentrični talijanski doseljenik koji je na njoj radio u vlastitom dvorištu pune 33 godine tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća.“Dolaze nam brojni Europljani i prva stvar koju žele vidjeti su Tornjevi Watts. To je međunarodna ikona, ali lokalna slijepa ulica”, The Timesu je rekla profesorica Luisa Del Giudice koja je 2009. organizirala stručni skup o tim tornjevima.Sada je potrebno čak 5 milijuna dolara za restauraciju te skulpture, ali zbog proračunskih rezova budućnost joj je nesigurna.Ista ta budućnost mora da se doimala poprilično sigurnom 1954., kad je Rodia konačno dovršio izgradnju svog foklornog remekdjela, kao što je i Saddam Hussein vjerovao u svoju simboličku moć, koju je izražavao kroz gradnju spomenika diljem Iraka.Čini se da je u slučaju Slavoluka pobjede ipak bio u pravu.

Tom Brady

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com