Procter & Gamble (P&G) već desetljećima stvara proizvode na bazi nafte koji su prava inženjerska čuda. Boce za sprejeve koje ne eksplodiraju ako su bačene s velike visine, šamponi otporni na visoke temperature, pelene nevjerojatne moći apsorpcije, boje na pakiranjima koje nikad ne blijede i drugo.

Ta mala tehnološka čuda P&G razvija posljednjih 14 godina u suradnji sa svjetski poznatim istraživačkim centrima Los Alamos National Laboratory i Sandia National Laboratories. Thomas J. Lange, direktor modeliranja i simulacija u Procter & Gambleu, objašnjava: “To su jedina mjesta na svijetu za koja znam da imaju tako izvrsnu skupinu fizičara, kemičara, biologa, informatičara i inženjera. Ta dva laboratorija nacionalno su blago.” Prije 20 godina američki je Kongres počeo pritiskati stotine laboratorija, među kojima i ova dva najpoznatija za razvoj oružja, da dio svog znanja stave u službu privatnih kompanija. Mnogi pogoni u kojima su se razvijali projekti poput svemirskih, enegetskih ili sigurnosnih uočili su dobru poslovnu priliku. Jedan od razloga bila su sredstva koja su laboratoriji dobivali od kompanija, a s druge strane znanstvena znatiželja i želja da se u poslovnom okružju bude bolji od “konkurentskog” laboratorija. Nakon prvobitnog optimizma krajem devedestih godina prošlog stoljeća velik broj znanstveno-poslovnih suradnji je propao. Jedan dio znanstvenika nije se snalazio u poslovnom svijetu, drugi su razvijali ICT tehnologije za kompanije koje su propale za vrijeme prvog dot-comova sloma, a treći dio laboratorija suočio se sa smanjenjem proračunskih sredstava koje nisu mogli nadoknaditi iz suradnje s kompanijama. S idejom o “inovacijskoj ekonomiji” koja je došla iz Washingtona direktori privatnih kompanija ponovno su se okrenuli nacionalnim laboratorijima posebice Los Alamosu, Sandiji i Lawrence Livermoreu koji potpadaju pod ministarstvo energetike. Ti centri su laboratoriji koji se bave nacionalnom sigurnošću, no voditelji laboratorija posvećuju se “prizemnim” problemima. Zbog toga nije čudno da nuklearni znanstvenici razvijaju novi tip pelena ili šampona. Kompanije s druge strane svjesne su da će ostvariti veliku uštedu na troškovima istraživanja i razvoja. Sandia i Los Alamos zapošljavaju oko 4000 doktoranata i još nekoliko tisuća inženjera, a iza sebe imaju dugogodišnji niz inovativnih istraživanja od mikroelektronike preko medicinskih uređaja do biogoriva. No laboratoriji imaju i drugu ulogu, a to je pokretanje novih tehnoloških kompanija. Usred pustinje u Novom Meksiku prostire se industrijski park na 100 hektara u kojem 27 mladih kompanija zapošljava 2184 osobe koje su privukle 234 milijuna dolara početnog kapitala. Sve te kompanije osnovali su znanstvenici iz Sandia National Laboratoriesa na osnovi tehnologija koje su sami razvili. Los Alamos je u posljednjih 10 godina osnovao 54 kompanije. Nacionalni laboratoriji čine sve da svojim znanstvenicima olakšaju ulazak u poduzetništvo. Svojim znanstvenicima daju dvije godine “poduzetničkog odsustva” da bi se snašli i upoznali sa, kako to u slengu kažu, “životom u divljini”.