Prije desetak godina ekonomist Jim O’Neill upozorio je zapadnjačku investicijsku zajednicu da uspon gospodarstava u nastajanju mijenja cijeli svijet. Ta četiri diva, Brazil, Rusiju, Indiju i Kinu označio je skraćenicom BRIC. No postoji još jedna sila koja danas iz temelja preoblikuje svjetsko gospodarstvo, a to je uspon takozvanih “jedan posto” na razvijenim tržištima Zapada, odnosno početak fenomena kojega mnogi nazivaju novim “Zlatnim dobom”.

U 19. stoljeću industrijska revolucija i pomicanje američkih granica označili su početak “Zlatnog doba” kao i tajkune industrijalce koji su njime vladali. Danas, dok cijeli svijet zbog tehnološke revolucije i globalizacije poprima novi oblik, posljedična gospodarska transformacija uzrokuje stvaranje novog “Zlatnog doba”, kao i nove plutokracije. Mi doista živimo u dobu međusobno isprepletenih zlatnih doba koja se odvijaju i razvijaju istovremeno. Zapad prolazi kroz drugo “Zlatno doba”, dok gospodarstva u usponu doživljavaju prvo “Zlatno doba”. Gospodarska transformacija još je dramatičnija nego tijekom prvog “Zlatnog doba”. Sada u njoj sudjeluju milijuni i zahvatila je veći dio zemaljske kugle. “Strukturno je danas sve puno ekstremnije i odvija se u nekoliko dimenzija”, objašnjava Michael Spence, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i savjetnik kineske vlade. “Činjenica da su gospodarstva u usponu sada prilično velika predstavlja još teži problem. Situacija se toliko razlikuje od prethodnih gospodarskih promjena da osobno smatram kako se trenutno suočavamo s problemima s kakvima se nikada prije nismo susreli.” “Zlatno doba” gospodarstava u usponu jednostavnije je shvatiti. Kina, Indija te određeni dijelovi Latinske Amerike i Afrike prolaze kroz procese industrijalizacije i urbanizacije, baš kao što se događalo na Zapadu u 19. stoljeću, samo uz dodatni poticaj u vidu tehnološke revolucije i gospodarske globalizacije. Proces industrijalizacije nije zahvatio države bivšeg Sovjetskog Saveza (za to je zaslužan još Staljin), ali one mijenjaju propali sustav centralnog planiranja tržišnim sustavom te mnoge od njih uživaju porast životnog standarda. Čelnici svih gospodarstava u usponu osjećaju najveće koristi, ali ova tranzicija također povlači desetke milijuna ljudi u srednji sloj i rješava stotine milijuna boljki siromaštva. Neupitna je činjenica da su suvremena zlatna doba u istoj mjeri proizvod političke revolucije (kraha komunizma i trijumfa liberalnih ideja diljem svijeta), kao i novih tehnologija.

Zapad također sudjeluje u “Zlatnom dobu” gospodarstava u usponu. Vlasnici tvrtki u Dallasu ili Düsseldorfu danas uglavnom zapošljavaju urbanizirane bivše seljake tih gospodarstava. Dobre su to vijesti za plutokrate Zapada, koji ubiru plodove jer su istodobno i industrijalci 19. stoljeća i tehnološki tajkuni 21. stoljeća. Međutim, to čini ovu tranziciju još težom po srednji sloj Zapada, koji prima teške udarce od dvaju istodobnih zlatnih doba. Zajednička snaga globalizacije i tehnološke revolucije dodatno je potaknula i ubrzala gospodarsku transformaciju tržišta u usponu, pa je upravo zato O’Neillova teza o BRICu tako snažno odjeknula. “U zemljama u razvoju, napose Kini i Indiji, uočavamo puno ubrzaniji rast jer su političke mjere i tehnologije sa Zapada omogućile da se veći dio poslova za koji je potrebna srednja stručna sprema obavljaju upravo u tim državama”, kaže Daron Acemoglu, profesor politologije pri sveučilištu Massachusetts Institute of Technology, rodom iz Turske, za koju O’Neill tvrdi da je jedno od sljedećih tržišta koja će se priključiti skupini BRIC. Sada kada putem televizije i interneta svakodnevno dobivamo jasnu sliku o gospodarskom jazu između tvorničkog radnika u, recimo, Brazilu i svega što srednji sloj na Zapadu uzima zdravo za gotovo, čak i gospodarski rast od otprilike 5 posto može se doimati presporim. To će postati još očitije kada bogataši zemalja u razvoju počnu živjeti životom plutokratskog sjaja 21. stoljeća kakav bi očarao čak i Rockefellera ili Carnegieja. Međutim, svijet više nema ispusni ventil koji je otpuštao dio pritisaka industrijske revolucije. Mase nakupljene u Europi mogle su emigrirati u Novi svijet, no sukobi i neravnopravnosti uzrokovani industrijalizacijom i urbanizacijom na Zapadu razriješili su se tek nakon pola stoljeća revolucija i ratovanja.“Čovječanstvo će kadtad ostvariti boljitak”, smatra John van Reenan, prodekan Centra za gospodarsku uspješnost pri sveučilištu London School of Economics. “Kapitalizam jest funkcionalan, ali dugoročno, kroz 30 ili 40 godina, moglo bi doći do nevjerojatnih razmještanja.”

Chrystia Freeland, urednica za svjetska zbivanja u Reutersu