Dok čvrsto steže svoju poluautomatsku pušku marke Browning, viri kroz zavjese, a potom na TV kamerama zatvorenog kruga, koje snimaju svaki pokret ispred njegove kuće, promatra prolaznike. “Snajperisti na trijemu uvijek mi ulijevaju sigurnost”, kaže pedesetšestogodišnji Cándido Figueredo dok maše svojim tjelohraniteljima. “Oni su mi prva linija obrane”, dodaje. “No ako njih smaknu, imam i ja pušku pri ruci.”

Figueredo je vodeći novinski stručnjak za trgovinu drogom u Paragvaju, a razvio je vrlo neobičnu metodu za preživljavanje prijetnji smrću, barem što se novinara tiče. Prikupio je ozbiljno naoružanje, a u njegovom su se arsenalu našle čileanske 9milimetarske automatske puške kojima se služe njegovi čuvari, izraelske automatske puške te njegov Browning, proizveden u Belgiji, koji obično drži na stolu ili noćnom stoliću. Figueredo već 17 godina radi kao dopisnik vodećeg paragvajskog lista ABC Color iz Pedro Juan Caballera, pograničnog gradića poznatog po trgovini drogom i oružjem. Od toga čak 16 godina i 8 mjeseci živi kao zatvorenik u vlastitu domu. Gotovo svi znaju gdje živi, u tihoj ulici nedaleko od kičastih vila tipičnih za paragvajski “narkostil” arhitekture. Nemoguće je ne primijetiti četiri teško naoružana pripadnika državne policije koji pred njegovim ulaznim vratima dežuraju dvadeset četiri sata dnevno. Ponekad uspiju spriječiti napade, a ponekad i ne. Na slici u kuhinji i danas se vide tragovi oružanog prepada iz 2003. godine. “Rijetko izlazimo iz kuće”, kaže Figueredova supruga, dvadesetosmogodišnja psihologinja Luz Patricia Bellenziet. “Znamo da nam prisluškuju telefone, a nedostatak danje svjetlosti ponekad mi stvarno smeta”, kaže Luz. “Živimo čudnim životom.”

Trgovina drogom žila je kucavica grada Pedro Juan Caballera. U Paragvaju se uzgaja ponajviše marihuane u Južnoj Americi, koja se izvozi u Brazil i Argentinu, a rančevi uz južnu granicu Paragvaja glavne su točke u prijevozu kokaina koji se uzgaja u Andama. Međutim, nasilje vezano za trgovinu drogom drugdje gotovo i nije zabilježeno unatoč sve većem broju mrtvih u ovome gradiću. Novinari koji pišu o tajnim operacijama prodaje droge uz granicu i korupciji vezanoj za nju suočavaju se s jednakim prijetnjama kao i njihovi kolege u drugim južnoameričkim zemljama. U veljači je u Ponta Pori ubijen pedesetjednogodišnji urednik Paulo Rodrigues, a 2007. dva su napadača usmrtila Tita Alberta Palmu, radijskog izvjestitelja iz gradića Mayor Ota?o. Figueredo kaže da je u proteklih nekoliko godina primio desetke prijetnji putem telefona, elektroničke pošte, poruka te osobno. Novinarstvom se počeo baviti jer je smatrao da će tako moći rasvijetliti neke društvene boljke. Danas je jedan od najistaknutijih paragvajskih novinara, a mjesečno zaradi oko 1500 dolara. “Zašto se itko od nas bavi onime čime se bavi?” pita se. “Jednostavno radiš svoj posao.” “U Pedro Juan Caballeru nema svetaca, a nisam ni ja”, kaže. “Ako mi se ubojica pojavi na kućnim vratima, neću se lako predati. Ako to dopustim, bit ću još samo jedno truplo na golemoj hrpi.”

Simon Romero