EN DE

Novi teritorij globalnog sporta

Autor: The New York Times
06. svibanj 2012. u 22:00
Podijeli članak —

Paljenje baklje na otvorenju Ljetnih olimpijskih igara u Londonu ovoga srpnja označit će povratak jednoga od najvećih sportskih događaja na svijetu u jednu od najvećih tradicionalnih sportskih prijestolnica. Londonu će to biti treća uloga domaćina Olimpijskih igara, a u britanskom glavnom gradu 2017. godine održat će se i prvenstvo u atletici.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

No London zapravo predstavlja suprotnost nepogrešivom trendu. Najveća svjetska sportska događanja bar zasad gravitiraju u smjeru novih sila i gospodarstava u usponu.“Po mom mišljenju, najveći izazov da se krene korak naprijed za zrelije gradove jest prava definicija priče o tom gradu jer su suočeni s prilično uzbudljivim pripovijestima koje se pričaju na drugim mjestima”, kaže Sebastian Coe, predsjednik Londonskog organizacijskog odbora. “Naime, priča koja trenutno drži vodu jest sljedeća: na ovome mjestu nikada prije nismo bili, ovo nam je prilika da uistinu potaknemo baštinu, potaknemo angažman unutar pokreta i poguramo mlade prema sportu.” Prošlogodišnja studija Danskog instituta za sportske studije istražila je preraspodjelu snaga u pogledu dodjele domaćinstva sportskih događaja usredotočivši se na pet najvećih – Ljetne i Zimske olimpijske igre, Svjetsko prvenstvo u nogometu (muškom) te svjetska prvenstva u plivanju i atletici. Od 1990. do 1999. ta su se sportska natjecanja održala 16 puta. Od toga četrnaest puta u “zapadnim zemljama”, odnosno prema danskoj studiji, Zapadnoj Europi, Australiji i Sjevernoj Americi. Dva natjecanja održala su se u Japanu. Od 2000. do 2009. omjer je sličan, s obzirom da se 12 od 16 velikih sportskih natjecanja održalo u zapadnim zemljama, dva u Japanu i jedan u Kini. Japan i Južna Koreja također su zajedno upriličili Svjetsko prvenstvo u nogometu 2002. No ovo će desetljeće biti potpuno drugačije jer će Zapad postati manjinski igrač u jednom od najvećih poslova na svijetu.Brazil će 2014. ugostiti Svjetsko prvenstvo u nogometu, a 2016. godine ondje će se održati i Ljetne olimpijske igre u Rio de Janeiru. Rusija je dobila Svjetsko prvenstvo u atletici 2013., kojemu će domaćin biti Moskva, Zimske olimpijske igre 2014. u Sočiju, Svjetsko prvenstvo u plivanju 2015. u Kazanu te Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018. Kina je prošle godine imala Svjetsko prvenstvo u plivanju u Šangaju, a 2015. će se u Pekingu održati Svjetsko prvenstvo u atletici.

Paljenje baklje na otvorenju Ljetnih olimpijskih igara u Londonu ovoga srpnja označit će povratak jednoga od najvećih sportskih događaja na svijetu u jednu od najvećih tradicionalnih sportskih prijestolnica. Londonu će to biti treća uloga domaćina Olimpijskih igara, a u britanskom glavnom gradu 2017. godine održat će se i prvenstvo u atletici.

No London zapravo predstavlja suprotnost nepogrešivom trendu. Najveća svjetska sportska događanja bar zasad gravitiraju u smjeru novih sila i gospodarstava u usponu.“Po mom mišljenju, najveći izazov da se krene korak naprijed za zrelije gradove jest prava definicija priče o tom gradu jer su suočeni s prilično uzbudljivim pripovijestima koje se pričaju na drugim mjestima”, kaže Sebastian Coe, predsjednik Londonskog organizacijskog odbora. “Naime, priča koja trenutno drži vodu jest sljedeća: na ovome mjestu nikada prije nismo bili, ovo nam je prilika da uistinu potaknemo baštinu, potaknemo angažman unutar pokreta i poguramo mlade prema sportu.” Prošlogodišnja studija Danskog instituta za sportske studije istražila je preraspodjelu snaga u pogledu dodjele domaćinstva sportskih događaja usredotočivši se na pet najvećih – Ljetne i Zimske olimpijske igre, Svjetsko prvenstvo u nogometu (muškom) te svjetska prvenstva u plivanju i atletici. Od 1990. do 1999. ta su se sportska natjecanja održala 16 puta. Od toga četrnaest puta u “zapadnim zemljama”, odnosno prema danskoj studiji, Zapadnoj Europi, Australiji i Sjevernoj Americi. Dva natjecanja održala su se u Japanu. Od 2000. do 2009. omjer je sličan, s obzirom da se 12 od 16 velikih sportskih natjecanja održalo u zapadnim zemljama, dva u Japanu i jedan u Kini. Japan i Južna Koreja također su zajedno upriličili Svjetsko prvenstvo u nogometu 2002. No ovo će desetljeće biti potpuno drugačije jer će Zapad postati manjinski igrač u jednom od najvećih poslova na svijetu.Brazil će 2014. ugostiti Svjetsko prvenstvo u nogometu, a 2016. godine ondje će se održati i Ljetne olimpijske igre u Rio de Janeiru. Rusija je dobila Svjetsko prvenstvo u atletici 2013., kojemu će domaćin biti Moskva, Zimske olimpijske igre 2014. u Sočiju, Svjetsko prvenstvo u plivanju 2015. u Kazanu te Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018. Kina je prošle godine imala Svjetsko prvenstvo u plivanju u Šangaju, a 2015. će se u Pekingu održati Svjetsko prvenstvo u atletici.

Prošle godine Južna Koreja je bila domaćin Svjetskog prvenstva u atletici, a 2018. će ugostiti svoje prve Zimske olimpijske igre. “Postoji poveznica između sporta i gospodarskog razvoja”, smatra Ricardo Leyser, tajnik za vrhunski sport pri brazilskom ministarstvu sporta. “Mi u Brazilu danas vjerojatno imamo deseterostruko više novca i deset puta veći proračun za sport nego prije 20 godina.”Prema rezultatima danske studije, zapadni svijet i dalje ugošćuje većinu važnih svjetskih sportskih događaja. No u profesionalnim krugovima kao što su Formula 1 te muški i ženski tenis i golf naginje se prema Bliskom istoku i Aziji. Najveća natjecanja kao što su Olimpijske igre i svjetska prvenstva mogu definirati ili redefinirati sliku neke zemlje u iznimno kratkom roku. “Učinak Olimpijskih igara na Kinu bio je golem”, kaže Michael Payne, nekadašnji marketinški direktor Međunarodnog olimpijskog odbora. “A njihov učinak na Brazil također će biti snažan jer će njima Brazil stupiti na svjetsku pozornicu, a svijet će otkriti Brazil.”No cijela priča ima i mračnu stranu. Moderni olimpijski pokret prepun je priča upozorenja, od nevjerojatnog duga stadiona u Montrealu izgrađenog 1976., do brojnih zatvorenih sportskih građevina u Ateni nakon Olimpijskih igara 2004. godine. Ali i proces kandidature postao je puno rigorozniji i transparentniji. “Nema više samo obećanja: U redu, sve ćemo to izgraditi. Danas odgovor na to glasi ovako: Dobro, pokažite mi vlasnički list. Ah, nemate vlasnički list. Kako ga namjeravate dobiti? Što će se dogoditi ako netko odbije dati zemljište?” objasnio je Payne.Stratos Safioleas bio je savjetnik Olimpijskih pobjednika Londona i Pyeongchanga te na kandidaturi Chicaga. Sada radi s azerbejdžanskim Bakuom na utrci za Ljetne olimpijske igre 2020. godine. “S obzirom da pokušavate procijeniti buduće trendove, bilo bi mudro sjetiti se izjave predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora Jacquesa Roggea o važnosti održivosti Igara”, kaže Safioleas. “Mislim da će to u kandidaturama koje tek dolaze postajati sve važnije jer će se olimpijski planovi pokušati uskladiti s, kažimo to tako, budućim potrebama grada i regije, a ne suprotno.”

Christopher Clarey

Autor: The New York Times
06. svibanj 2012. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close