Trajalo je neko vrijeme, ali 6. rujna predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi konačno je objasnio što je mislio kad je u srpnju izjavio da će učiniti sve što je potrebno da spasi euro. Kao što se uglavnom i očekivalo, Draghi je najavio da će središnja banka otkupiti obveznice zemalja eurozone u krizi, čime će smanjiti troškove kreditiranja u Španjolskoj i Italiji te kriznim državama dati vremena da oporave gospodarstva koja su sad u recesiji.

No slabe gospodarske okolnosti najave nisu bile očekivane. Banka je izmijenila predviđanja u smanjenju eurozone sa 0,2 na 0,6 posto. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj također je prilagodila svoje procjene, navodeći da će se recesija u eurozoni pogoršati u drugoj polovici 2012., a rast će u razvijenim država i dalje biti spor. Financijska su tržišta uglavnom ignorirala pesimistična predviđanja i usmjerila se na nova sanacijska nastojanja banke. Međutim, šira gospodarska slika upućuje na hitnost i ograničenja bankina poteza. Novi je program bolji u odnosu na prethodne intervencije središnje banke. Neće biti unaprijed određenih ograničenja kupnje obveznica, čime je ublažena briga da pomoć neće biti dovoljna da se osjeti razlika. Banka neće ustrajati na tome da bude prvi primatelj otplate pa se privatni vjerovnici danas manje boje da će kupnjom novih obveznica biti uskraćeni. Iako će vlade u nevolji morati zatražiti pomoć te zauzvrat pristati na gospodarske i financijske reforme, ima razloga za nadu da te reforme neće biti razorne i kontraproduktivne kao one koje su nametnute Grčkoj i drugim zemljama u kojima su provedeni planovi sanacije. Europska je središnja banka predložila novi plan uz neslaganje njemačke središnje banke, koja se izrazito zalaže za mjere štednje, što znači da kupnju obveznica možda neće pratiti jednako stroge mjere štednje koje su obilježile dosadašnja nastojanja. Unatoč pozitivnim pomacima, plan bi svejedno mogao propasti. Sastavljen je tako da prati novi trajni fond sanacije Europske unije, koji vrijedi dok njemački sud ne ustvrdi ustavnost angažmana Njemačke. Pravne bi prepreke europske dužnosnike vratile u potragu za novim rješenjima. Čak i ako plan Europske središnje banke bude proveden, ne može sam izliječiti boljke eurozone. Borci protiv deficita ističu opasnost koja bi nastala kad bi banka planom sanacije zemljama u krizi uskratila poticaj za nužne financijske reforme. Veća je opasnost da bi se vodstvo eurozone uspješnom intervencijom moglo uljuljkati u odustajanje od pokušaja stvaranja jedinstvene valutne unije. Središnja je banka poduzela ključan korak za spašavanje eura. Za preživljavanje eura i dobrobit svjetskog gospodarstva nužno je da europsko vodstvo krene ukorak s tim.