James, ispitivač krupne građe i nadimka “Slon”, prvi je Lakhdaru Boumedieneu rekao da istražitelji znaju da je nevin, ali da to nije bitno, prisjeća se Boumediene. Ispitivanja su se nastavila tijekom sedam godina, tri mjeseca, tri tjedna i četiri dana boravka u Zaljevu Guantánamo na Kubi. Boumediene je u Sarajevu radio na zbrinjavanju siročadi kad je postao žrtvom panike koja je uslijedila nakon napada 11. rujna 2001.

Američki su mu operativci svezali ruke i noge, glavu mu prekrili crnom krpom i odveli ga u američku mornaričku bazu u Guantánamu. “Naučio sam se strpljenju”, kaže četrdesetšestogodišnji Boumediene. “Nema druge nego biti strpljiv.” Američka vlada nikad nije službeno priznala grešku u pritvaranju Lakhdara Boumedienea iako je sudac 2008. godine odlučio o njegovu puštanju iz zatvora zbog manjka dokaza. Otkako je pušten, ovaj rođeni Alžirac živi na jugu Francuske. Guantánamo je bio “crna rupa”, kaže. “Razmišljam o svemu što mi se dogodilo u životu. Čak ni dan danas ne znam zašto sam završio u Guantánamu.” Optužili su ga za urotu radi podmetanja bombe u Američkom veleposlanstvu u Sarajevu, gdje je živio sa svojom obitelji i radio za Crveni polumjesec, muslimanski ogranak Crvenog križa. Predsjednik George W. Bush pozdravio je njegovo uhićenje u obraćanju naciji 29. siječnja 2002. S vremenom su optužbe nestale, a zamijenila su ih pitanja o njegovoj suradnji s muslimanskim humanitarnim udrugama. Prema povjerljivoj procjeni zatvorenika, koju je kasnije objavio WikiLeaks, istražitelji su sumnjali da je Boumediene član AlQaide i Alžirske oružane islamske skupine. I te su optužbe kasnije nestale. Jedina tvrdnja vlade na sudu bila je da je Bomediene namjeravao putovati u Alžir radi nasilnog djelovanja protiv Sjedinjenih Američkih Država. Sudac saveznog suda odbacio je tu optužnicu.

Danas mu jednom mjesečno na račun u francuskoj banci stiže uplata, a ne zna tko mu točno uplaćuje taj novac. Živi sa suprugom i troje djece, a već godinama traži posao. Poslodavci s odobravanjem čitaju njegov životopis, sve dok ne primijete da završava 2001. godine. Kaže im da je njegov “slučaj poseban” te da je bio u zatvoru. Izbjegava riječ “Guantánamo” jer, kako kaže, češće izaziva strah nego suosjećanje. Nakon što je stigao u Guantánamo, tukli su ga, a kako je posljednjih 28 mjeseci boravka u zatvoru odbijao hranu, hranili su ga silom pomoću cjevčice koju su mu ugurali u grlo. Rođen je na brdovitom sjeverozapadu Alžira, a prije nego što je 1990. godine pošao s prijateljem u Pakistan pomagati izbjeglicama afganistanskog građanskog rata, odslužio je dvije godine u alžirskoj vojsci. Zaposlio se kao nadzornik u sirotištu i školi koje je vodila jedna kuvajćanska humanitarna organizacija. Voditelj te organizacije Zahid al Shaikh brat je Khalida Shaikha Mohammeda, organizatora napada 11. rujna, koji u Guantánamu boravi od 2006. godine i trenutno mu se sudi na vojnom sudu. Boumediene se nakon toga preselio u Jemen, a zbog tamošnjih sukoba put ga je nanio u Albaniji, gdje je radio za Crveni polumjesec. Nakon što su ondje 1997. izbili nemiri, premješten je u Bosnu. Nasilje ga je, kako su istaknuli istražitelji, pratilo u stopu.

Scott Sayare