Ann Kornhauser bila je u šetnji kad je osjetila kako je kost u njezinom lijevom stopalu najednom glasno pukla. Uskoro je doznala zašto. Naime, liječnici su otkrili rijedak tumor u njezinu stopalu i amputirali joj pola stopala. Proteza koju je nedugo zatim dobila nanosila joj je stalnu bol. Protetičar joj je ponudio rješenje. Rekao joj je da je došlo do znatnog unapređenja umjetnih udova i da bi imala koristi od jednog novog, visoko tehnološkog modela, ali da bi u tom slučaju morala amputirati dio noge do koljena.

“Obitelj mi je govorila: Ali ostat ćeš bez noge. No oni nisu znali sve što sam ja znala”, objašnjava Ann Kornhauser. “Ja sam znala da ta proteza izgleda poput prave noge i da ljudi s njom trče maratone. Znala sam da će mi ona vratiti život.”Za vrijeme nedavnog intervjua, ova živahna sada 63godišnja baka podigla je nogavicu sivih hlača i pokazala nam protezu s odgovarajućom silikonskom kožom i zglobom koji se prilagođava različitim visinama potpetica. “Ponovno sam mogla hodati”, rekla je. “I izgleda stvarno.” Kako umjetni udovi zahvaljujući sve sofisticiranijoj tehnologiji doživljavaju neprestana poboljšanja, mnoge osobe s amputiranim udovima poput Ann Kornhauser odabiru ono što im je nekada bilo potpuno nezamislivo. Umjesto da čine sve u svojoj moći kako bi očuvali ostatak udova, neki se odlučuju na dodatnu amputaciju.Bioničke proteze slične pravim udovima s odgovarajućom kožom te motorima i mikročipovima koji repliciraju prirodne ljudske pokrete guraju starije modele s tržišta. Tako je južnoafrički atletičar Oscar Pistorius, kojemu su amputirane obje noge, optužen za nepoštenu prednost pred svojim suparnicima na natjecanju jer je trčao na dvjema protezama od karbonskih vlakna u obliku slova J. Iako gubitak uda predstavlja medicinsku traumu, mnoge osobe koje su to doživjele u konačnici dobro prihvate svoja bionička poboljšanja.Bojnik David Rozelle priča kako je njegov liječnik ostao zapanjen kada je zatražio da mu uklone dodatna 23 centimetra noge ne bi li mogao nositi novu protezu do koljena. Naime, bojniku je uklonjeno stopalo nakon što je potpuno smrvljeno kad je u Iraku stao na nagaznu minu. “Liječnička zajednica krajnje je usmjerena na spas udova”, kaže 39godišnji bojnik Rozelle. “No zapravo vam ta dodatna duljina uda predstavlja problem jer ne odgovara protezama.” Bojnik Rozelle obavio je traženu operaciju te sada posjeduje nekoliko modela sofisticiranih robotičkih nogu koje koristi za svakodnevne aktivnosti, ali i bavljenje najdražim sportovima poput skijanja.

Brojne osobe s amputiranim dijelovima tijela koje se odlučuju na ekstenzivne operacije su sportaši poput bojnika Rozella koji se nadaju povratku aktivnijem životu.Njihove obitelji su zabrinute i zbunjene pa je Michael LaForgia dugo morao nagovarati suprugu na pristanak. LaForgia je maratonac i programski menadžer u tvrtki JPMorgan Chase u New Yorku. Dijagnosticiran mu je bakterijski meningitis te je izgubio prste lijevog stopala te prste, petu i rist desnog stopala. Liječnici su mu pokušali spasiti desno stopalo ugradnjom mišića iz leđa, ali unatoč tomu nije mogao nositi normalne cipele, trčati, voziti bicikl niti nastaviti trenirati bejzbolske i nogometne momčadi svoje djece. I neprestano je bio zgrbljen. LaForgia kaže da je bio oduševljen kada je godinu i pol poslije amputirao desnu nogu i dobio protezu za iznimno aktivne osobe. Kasnije je dobio i djelomičnu protezu za stopalo namijenjenu trčanju i za lijevo stopalo. “Stvarno sam se želio riješiti tog stopala jer je ono predstavljalo sve ono što ne mogu činiti”, objašnjava 46godišnji LaForgia. “Sada imam par cipela marke Cole Haan koje sam platio 150 dolara i koje napokon mogu nositi.”Protetička tehnologija brzo se razvija. Znanstvenici koje financira državna agencija DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency) rade na izradi proteza za vojnike kojima je amputiran i gornji dio ekstremiteta. Cilj je stvoriti umjetne udove koje će veterani kontrolirati umom, baš poput pravih. Časopis Nature nedavno je objavio članak o eksperimentu tijekom kojega su dvije osobe s teškim ozljedama mozga zahvaljujući moždanim usadcima uspjele mislima kontrolirati pokrete protetičke ruke.

Alexis Okeowo