Tijekom karijere nogometaša koja je trajala desetljećima, brazilski voljeni “zločesti dečko” ove prekrasne igre Romário de Souza Faria uživao je u provociranju. Tulumario je do zore dok su se njegovi suigrači pridržavali dogovorenog ograničenja vremena za izlaske, prepirao se s obožavateljima, opetovano omalovažavao velikog Pelea i redovito se ismijavao obvezi treniranja. Danas nekadašnji igrač znan jednostavno kao Romário iznova žesti Brazilce, ali u novoj domeni – politici.

Danas 46-godišnji Romário 2010. godine izabran je u Kongres kao predstavnik Rio de Janeira i otad postao jedan od najizravnijih i najglasnijih brazilskih zastupnika koji promiče prava osoba s invaliditetom te jetko kritizira brazilsku političku kulturu, kao i pripreme za Svjetsko nogometno prvenstvo 2014. Najviše iznenađuje činjenica što je Romário među najmarljivijim brazilskim zastupnicima i gotovo nikada ne izostaje sa sjednica. “Svi se mi razvijamo i napredujemo”, nedavno je izjavio Romário u jednom intervjuu.Vrata brazilskog Kongresa širom su otvorena za pridošlice iz neuobičajenih područja života. Tu se nalazi profesionalni klaun poznat pod nazivom Tiririca koji je osvojio zastupničko mjesto na izborima 2010., kada se kandidirao iz protesta. Boksač Acelino Freitas znan pod nadimkom Popó te dva bivša nogometaša Danrlei de Deus Hinterholz i Deley de Oliveira zatvaraju krug bivših profesionalnih sportaša koji su uspješno prešli u politiku. No niti jedan od njih nije zvijezda poput Romárija, čije je putovanje s terena do zastupničkog doma doista vrijedno divljenja. Kaže da se za karijeru u politici odlučio tek nakon što je njegovo šesto dijete Ivy 2005. godine rođeno s Downovim sindromom.Gledajući unatrag, kaže da ga je upravo kći nagnala da konačno sazrije jer mu je omogućila da pronađe svrhu kao političar. Nakon što se priključio Socijalističkoj stranci, usredotočio se na prava osoba s invaliditetom.

Pokazao se ključnim u prihvaćanju zakona koji je posvetio svojoj kćeri, a koji jamči posebne naknade osobama s invaliditetom. Zakučasti govori kolega zastupnika ga iritiraju. Kao i njihovo ležerno shvaćanje dužnosti. “Već tri tjedna sam u Brasiliji i ništa se ne događa”, napisao je u objavi na Twitteru u veljači, misleći na glavni grad Brazila u kojemu je smješten zastupnički dom. “Počinje li godina doista tek nakon karnevala?” Od novih članova Kongresa ne očekuju se takve izjave o kolegama, što možda objašnjava potporu koju Romário dobiva iz drugih dijelova zemlje. Nazvavši ga “usamljenim glasom u pustinji”, pisac Lya Luf uzvisio je njegovu smionost u eseju o odgovornosti u brazilskoj politici. Romárijeva kritičnost prema brazilskom političkom tijelu nedavno se pojačala. Naime, pažnju je usmjerio na pripreme za Svjetsko nogometno prvenstvo 2014., koje su već sada okaljane korupcijskim skandalima, građevinskim odgodama i štrajkovima radnika na gradilištima stadiona. “Mi Brazilci uvijek sve ostavljamo za posljednji tren, što ponekad ima sretan, a ponekad nesretan ishod”, rekao je. “Ali to znači da će nam izbiti gomilu novca iz džepova.” Romário kaže kako se boji da će građevinske tvrtke namjerno provoditi zastoje i odgađati izgradnju kako bi zaobišle uobičajena pravila o javnim natječajima i revizijama.

Simon Romero