U kasnim 1950-ima njemački kancelar Konrad Adenauer se na izborima natjecao tako da je glasače Zapadne Njemačke podsjećao na njihovo rastuće, ali krhko, blagostanje. Slogan njegove kampanje bio je : “Bez eksperimenata!” Duh Adenauera još se jednom kreće svijetom, dok se Njemačka, sada ujedinjena i daleko samopouzdanija, sa iznenađujućim nedostatkom smjelosti priprema za nacionalne izbore u rujnu.

Za Nijemce, razlog za postojanost jednako je jasno uočljiv kao i logo na Mercedesu. Zemlja je prošla prilično tešku krizu. BDP je bolno pao, ali zaposlenost nije. Ekonomska mašinerija Njemačke je stvorena od poštenog željeza i čelika, a ne hipotekarnih kredita bez jamaca, kompliciranih financijskih izvedenica i drugih financijskih prijevara. S obzirom da je stvorena u Wall Streetu i londonskom Cityju kriza je, govori se, dokazala vrline njemačke solidne socijalno-tržišne ekonomije. Uistinu, sadašnja kancelarka Angela Merkel želi da rujanski sastanak G20 u Pittsburghu – koji će se održati svega nekoliko dana prije izbora – usvoji “održivu” ekonomsku povelju koja brižljivo čuva njemački pristup kroćenju tržišta.Ideološko isticanje je promjena za zemlju koja je velik dio prošlih 15 godina provela raspravljajući o tome u kolikoj bi mjeri trebala kopirati anglo-američki kapitalizam. Ali, ako pažljivije pogledate, Njemačka iz krize ne izlazi u baš toliko dobrom stanju.

Kao što se Amerika i Velika Britanija moraju boriti s pronalaženjem boljih načina za reguliranje financijskih usluga, tako se i Njemačka suočava s teškim pitanjima o neuravnoteženom stanju svoje ekonomije, potrebi za daljnjim bolnim promjenama i tome imaju li njezine političke stranke dovoljno hrabrosti da prigrle reformu. Može se činiti nepravednim, ali razlog za propitkivanje Njemačke ekonomije je dominantnost njezinih izvoznika. Malo ljudi može vidjeti poslovne šampione Njemačke bez da im se divi. Neke Njemačke kompanije su bile umješane u skandale, no većina pobija klišeje kojima se ljudi rugaju europskim poduzećima. Njemački izvoznici su inovatori, čvrsti po pitanju plaća i dovoljno fleksibilni da završe ono što poduzmu.Ipak Njemačka ekonomija je također i žrtva uspjeha svojih izvoznika. Globalna tržišta su nestalna: višak na tekućim računima države je u samo godinu dana pao za više od polovice od moćnih osam posto BDP-a. Dok su se teško zasluženi viškovi sakupljali oni su bili investirani u stranu imovinu niže kvalitete. Njemačka je čini se zaboravila da je na kraju svrha izvoza da plati za uvoz.Ali Njemačka radije štedi nego troši. U razdoblju rasta njemački potrošači su ostali kod kuće. Prošlogodišnja potrošnja potrošača je iznosila samo 56 posto BDP-a, što se može usporediti sa 70 posto u Americi.