Svi trčkaraju naokolo prepirući se oko toga koga okriviti za Fannie Mae – Freddie Mac katastrofu. Ali postoji jedna jednostavna istina koja čini se nije dio razgovora nacije: za Fannie – Freddie fijasko barem je djelomično zaslužno to što je upravni odbor američke Središnje banke (Fed) tijekom godina smanjio kratkoročne kamatne stope na smiješno niske razine.

Možete to smatrati još jednim primjerom zakona nehotičnih posljedica – rješavanje jednog problema, poput problematičnih financijskih tržišta, može stvoriti druge probleme koje niste predvidjeli, na primjer dužnike koji se razbacuju jeftinim novcem. Fed obično privuče ogromne količine pohvala kada smanji kamatne stope, ali neugodne nuspojave ultra niskih kratkoročnih kamatnih stopa, poput današnje dvopostotne kamatne stope za federalna sredstva ili kamatne stope od jedan posto koja je vrijedila od lipnja 2003. do lipnja 2004., rijetko se spominju. To se događa zato što malo analitičara povezuje niske kamatne stope s problemima koji uglavnom izbiju dobrano nakon što su kamatne stope smanjene. A samo mali broj medija se žali na probleme koje smanjene kamatne stope odmah uzrokuju: smanjene prihode od kamata za razborite osobe, poput umirovljenika koji su štedjeli cijeloga života, dok se istovremeno pomaže nerazboritima. Predsjednik Fedova upravnog odbora Ben Bernanke, koji je na tom položaju od 2006., spašava nerazborite već godinu dana, jer smatra da nema izbora. Njegov prethodnik Alan Greenspan ih je periodično spašavao tijekom svojih 18 godina na čelu Feda. Moglo bi se tvrditi da su niske kratkoročne kamatne stope uvelike pridonijele ne samo Fannie – Freddie neredu nego i cjelokupnim problemima američkog tržišta nekretninama, koji su pak izazvali mnoge od problema u financijskom sistemu. Kako? To je stara igra s kreditima, za koju svaki sofisticirani igrač zna da je riskantna, ali tako primamljiva. Kada Fed smanji kratkoročne kamatne stope, dugoročne kamatne stope se uglavnom ne smanje primjetno, a neki put i porastu. To je zato što strah od inflacije teško opterećuje dugoročne kamatne stope, a na niže kratkoročne kamatne stope se, s pravom ili bez njega, gleda kao na poticanje inflacije. Velike razlike između kratkoročnih i dugoročnih kamata mame igrače da posude velike količine kratkoročnog novca, investiraju ga u dugoročnu imovinu s visokim prinosima i pokušaju pri tome debelo zaraditi. Ali osobe koje to prakticiraju često propadnu kada se dogodi nešto loše – poput rasta kratkoročnih kamatnih stopa ili pada vrijednosti imovine. A nešto loše se uvijek dogodi.