Europski vođe približili su se ponoru te su konačno odlučili djelovati. Paket sanacije od gotovo bilijun dolara koji je dogovoren početkom mjeseca namijenjen je sanaciji grčke insolventnosti te zaustavljanju krize koja bi mogla na dno povući i druga oslabljena i ranjiva gospodarstva – Portugal, Španjolsku, Irsku i Italiju.

To je svakako bio dobar postupak. Udružen s obećanjem Središnje europske banke da će kupiti obveznice krizom zahvaćenih europskih zemalja, plan je zaustavio financijska previranja – barem zasad. Opravdano je pitanje hoće li ti koraci biti dovoljni. Najveći nedostatak strategije jest da pretpostavlja da će teško oštećene zemlje, počevši s Grčkom, ponovno moći sanirati svoj dug ako im se smanji proračunski deficit. Ta su gospodarstva i dalje u teškom stanju, a neka su još zahvaćena recesijom. Predrastična smanjenja proračuna samo će pogoršati situaciju, a Grčka i druge zemlje kojima je potrebna pomoć još će teže moći namiriti dugove. Grčka koja je primila pomoć u iznosu od 140 milijardi dolara početkom mjeseca svakako je previše trošila te mora srezati proračunski deficit koji je dosegao 13,6 posto bruto domaćeg proizvoda. Planom sanacije koji je dogovoren s Europskom unijom i MMF-om od Grčke se zahtijeva da smanji deficit na manje od 3 posto BDP-a do 2014. godine. Istodobno se očekuje da će moći otplaćivati sve dugove. Teško je zamisliti je li to uopće financijski moguće. Dok se provode planovi sanancije, banke, koje su uzrokovale dobar dio štete, dobivaju svoj novac natrag. Pravedniji bi pristup od banaka zahtijevao da otplate barem dio duga – otpisivanjem dijela duga nekim europskim zemljama ili produljenjem roka dospijeća kako bi se oštećena europska gospodarstva stigla oporaviti.

Neravnomjerna raspodjela troškova temelji se na iskrivljenoj priči da su rasipne vlade neodgovornih europskih zemalja trošile iznad svojih mogućnosti te sada ne mogu otplaćivati dugove. Osim u slučaju Grčke, to nije ono što se zbilja dogodilo. Prije financijske krize, 2007. godine, Španjolska je ostvarila proračunski višak od 2 posto BDP-a. Proračun Irske bio je uravnotežen. Portugalski deficit od 2,6 posto nalazio se unutar dopuštenih granica eurozone. Danas su njihovi proračuni u debelom minusu zato što je svjetski kolaps drastično smanjio gospodarske aktivnosti, povećao nezaposlenost te isprovocirao ozbiljnu reakciju vlada. Jasno nam je zašto europske vlade ne traže od banaka da podijele teret. Odgađanje sanacije grčkog duga oslabilo bi bilancu europskih banaka i dodatno destabiliziralo financijska tržišta. To je razlog zašto je Obamina administracija bila blaga prema američkim bankama. Međutim, Europa možda neće uspjeti riješiti probleme ako ne prisili bankare da plate svoj dio.