Kamo idemo? Prema 200 dolara za barel? Dolje do 80 dolara? Uz vrlo malo pouzdanih podataka o potražnji i ponudi nafte cijenu možemo samo nagađati. S cijenom od oko 125 dolara za barel sirova nafta je dvostruko skuplja nego na kraju 2006. godine. Kako je moguće da većina vladinih prognostičara, burzovnih analitičara, ekonomista, trgovaca i novinara koji prate tržište nafte nije to predvidjela? Štoviše, kako to da danas ne samo da se ne mogu složiti o budućoj cijeni nego nema ni slaganja o sadašnjoj situaciji? Odgovor je jednostavan. Ne možete predvidjeti kako će se kretati cijena nafte čak ni u vrlo kratkom roku ako nemate dobre podatke o potražnji i ponudi. Nažalost, situacija na tržištu nafte nije transparentna, a situaciju pogoršava to što je najveći svjetski potrošač nafte, Kina, jedna od najneprozirnijih ekonomija. Oskudnost podataka na globalnoj razini ključni je razlog zašto je nemoguće znati hoće li sljedeći vrh u iduće tri-četiri godini biti 200 dolara ili 80 dolara. Više od 200, ili manje od 80? Iako statistika nije egzaktna, to je sve što imamo, pa ona zato ima golem utjecaj. Dana 13. svibnja, primjerice, cijena nafte dosegla je rekordnih 125,80 na njujorškom NYMEX-u nakon što je Međunarodna agencija za energiju objavila predviđanje da su se zalihe nafte u ožujku smanjile 6,7 posto. Ako se zalihe smanjuju, onda to jednostavno znači da proizvodnja kaska za potrošnjom, a to je područje djelovanja “bikova”. Jedan analitičar na osnovi toga predviđa skok cijene na 500 dolara. Drugi se pak slažu da su zalihe dovoljne te da će cijena pasti na 83 dolara u godinu dana. Podaci o nafti relativno su pouzdani u zemljama OPEC-a, u razvijenim zemljama postoje neobjašnjivo čudni podaci, a u ostatku svijeta podaci su nepouzdani ili ih uopće nema. Činjenica je da je svijet gladan informacija koliko je i žedan nafte.
(BusinessWeek)