Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Nema kraja zagađenju

Autor: Tomislav Pili
26. siječanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Mjesec dana nakon klimatskog “summita” u Kopenhagenu kompromis o odlučnoj i zajedničkoj borbi protiv emisija CO2 nije na vidiku

Iako se na kopenhaškom klimatskom “summitu” početkom prosinca prošle godine okupilo 190 država, samo su dvije zemlje uistinu bile najvažnije za temu sastanka.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Sjedinjene Države i Kina emitiraju zajedno 40 posto ukupne globalne emisije ugljičnog dioksida. Prije početka “summita” obje su države najavile spremnost smanjivanja svojih emisija do 2020. godine. No kako su Kina i Indija u ponedjeljak objavile da se nećkaju glede potpisivanja sporazuma, navodeći kako vjeruju da ga neće potpisati ni Amerika, globalni kompromis o smanjenju emisija CO2 sve je dalje. Američki predsjednik Barack Obama tada je ponudio 17-postotno snižavanje emisije u odnosu na razine iz 2005. godine. Za Obamom nije htjela zaostati ni Kina. Premijer Wen Jiabao ponovio je plan svoje vlade o “rezanju” emisije CO2 za 40 do 45 posto po jedinici ekonomskog rasta. Na kraju se su se ostvarila predviđanja pesimista uoči početka sastanka u danskoj prijestolnici. “Summit” koji je najavljivan kao posljednji pokušaj spašavanja globalne klime gotovo je propao. Prema pisanju medija, nije postignut ni minimalan konsenzus, već samo neobvezujući kompromis između SAD-a, Kine, Indije, JAR-a i Brazila. Skupina od 30 najrazvijenijih država, samim time i najvećih zagađivača, sklopilo je dogovor koji je poslan na očitovanje u 160 ostalih država. Unatoč tome što je većina promatrača “summit” ocijenila kao potpuni fijasko, što su u ponedjeljak “potvrdili” Kina i Indija, optimističnih izjava svjetskih čelnika nakon “summita” nije manjkalo. Tako je Obama dogovor nazvao “neočekivanim i povijesnim uspjehom koji iziskuje još mnogo posla”, dok je njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila kako joj je odluka o pristanku “teško pala te da su se u slučaju neuspjeha mogle izgubiti godine”.

Iako se na kopenhaškom klimatskom “summitu” početkom prosinca prošle godine okupilo 190 država, samo su dvije zemlje uistinu bile najvažnije za temu sastanka.

Sjedinjene Države i Kina emitiraju zajedno 40 posto ukupne globalne emisije ugljičnog dioksida. Prije početka “summita” obje su države najavile spremnost smanjivanja svojih emisija do 2020. godine. No kako su Kina i Indija u ponedjeljak objavile da se nećkaju glede potpisivanja sporazuma, navodeći kako vjeruju da ga neće potpisati ni Amerika, globalni kompromis o smanjenju emisija CO2 sve je dalje. Američki predsjednik Barack Obama tada je ponudio 17-postotno snižavanje emisije u odnosu na razine iz 2005. godine. Za Obamom nije htjela zaostati ni Kina. Premijer Wen Jiabao ponovio je plan svoje vlade o “rezanju” emisije CO2 za 40 do 45 posto po jedinici ekonomskog rasta. Na kraju se su se ostvarila predviđanja pesimista uoči početka sastanka u danskoj prijestolnici. “Summit” koji je najavljivan kao posljednji pokušaj spašavanja globalne klime gotovo je propao. Prema pisanju medija, nije postignut ni minimalan konsenzus, već samo neobvezujući kompromis između SAD-a, Kine, Indije, JAR-a i Brazila. Skupina od 30 najrazvijenijih država, samim time i najvećih zagađivača, sklopilo je dogovor koji je poslan na očitovanje u 160 ostalih država. Unatoč tome što je većina promatrača “summit” ocijenila kao potpuni fijasko, što su u ponedjeljak “potvrdili” Kina i Indija, optimističnih izjava svjetskih čelnika nakon “summita” nije manjkalo. Tako je Obama dogovor nazvao “neočekivanim i povijesnim uspjehom koji iziskuje još mnogo posla”, dok je njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila kako joj je odluka o pristanku “teško pala te da su se u slučaju neuspjeha mogle izgubiti godine”.

Činjenice

15 automobila na tisuću stanovnika službena je statistika za Kinu. Rastuća kineska srednja klasa mogla bi do 2030. dati svoj obol klimatskim promjenama

5880 milijuna tona CO2 emitirala je Amerika u atmosferu 2007. godine. SAD u emitiranju ugljičnog dioksida ima globalni udjel od gotovo 20 posto. Prema znanstvenim predviđanjima, količina ugljičnog dioksida iz SAD-a bi se do 2030. mogla povećati na 6414 tona

31,6 posto iznosi američki udjel u globalnoj emisiji CO2 koji dolazi iz cestovnog transporta. Amerikanci sa 461 automobilom na tisuću stanovnika i dalje prakticiraju svoj način života koji doslovno “ždere” energiju

1. mjesto svjetskih zagađivača i najvećih globalnih emitera ugljičnog dioksida zauzima Kina

6319 milijuna tona CO2 emitirala je Kina 2007. s globalnim udjelom od 21,4 posto

1,4 milijarde tona CO2 emitirali su 2007. brodovi koji su dopremali kinesku robu u SAD

57,2 posto ukupnih globalnih emisija ugljičnog dioksida od domaćega zračnog prijevoza dolazi iz SAD-a. Kina sudjeluje sa 8,5 posto u tom aspektu emitiranja CO2

7,6 tona nafte iznose godišnje potrebe za energijom po stanovniku u SAD-u. Prema predviđanjima, do 2030. Amerikanci bi se trebali zadovoljiti s nešto manjih 6,5 tona nafte po glavi stanovnika

758 grama CO2 emitiralo se u atmosferu u Kini 2007. godine da bi se dobio kilovatsat električne energije. SAD za proizvodnju kWh energije emitira 549 grama

5,9 milijardi tona iznosi američka godišnja emisija ugljičnog dioksida ako bi se do 2020. smanjilo emitiranje za 17 posto
2,5 posto CO2 emitiraju kineske čeličane

Autor: Tomislav Pili
26. siječanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close