Na kraju ovoga sibirskog sela nalazi se objekt koji nepoznati krišom posjećuju, a naoružani čuvari borave ispred vrata. Kad god bi lokalne vlasti izrazile negodovanje zbog onoga što se zbiva iza tih vrata, odgovor je uvijek bio isti – nemojte se miješati.

Prije dvije i pol godine, kad je zbog velikoga građevinskog projekta unutar objekta raskopana glavna plinska cijev, zbog čega je cijelom selu prijetila obustava grijanja, načelnica Tatjana Kazakova podnijela je tužbu i od regionalnog tužitelja tražila da pokrene kaznenu istragu. Kaznena istraga je i pokrenuta, ali protiv načelnice. Objekt je u vlasništvu FSB-a, glavnog nasljednika sovjetskoga KGB-a, koji je uhitio Tatjanu Kazakovu i proveo kazneni postupak protiv nje. Nakon što je provela dvije godine u zatvoru, tijekom kojih je obitelj nije smjela posjetiti, sudi joj se u slučaju koji služi kao uznemirujući primjer moći sigurnosnih službi u današnjoj Rusiji. FSB nije javno objasnio zašto je uložio vrijeme i sredstva u progon načelnice sela u kojem živi 1700 ljudi. Optužena je za zloporabu dužnosti i izborne malverzacije, što FSB rijetko kad istražuje na lokalnoj razini. Nakon što je uhićena u ožujku 2008. godine, zadržali su je u istražnom pritvoru 1 u sibirskom regionalnom središtu Irkutsku, koji je nekoć koristila Staljinova tajna policija. Gotovo dvije i pol godine nije smjela vidjeti zaručnika, majku i troje djece, čak ni petnaestogodišnju kćer koja boluje od neurološke bolesti. Kasne večeri 30. lipnja, nakon što se The New York Times opetovano raspitivao u FSB-u o optužnici protiv Kazakove, sudac je promijenio odluku i odlučio je osloboditi uz jamčevinu. U sljedećih nekoliko tjedana očekuje se presuda u slučaju Tatjane Kazakove. Na temelju dosadašnjeg tijeka suđenja njezini odvjetnici tvrde da sudac nije sklon vjerovati u njezinu nevinost. Prijeti joj nekoliko godina zatvora. FSB nije htio komentirati slučaj Tatjane Kazakove. Regionalni tužitelji tvrde da njezino uhićenje nema nikakve veze s objektom u vlasništvu sigurnosne službe. No nisu znali objasniti zašto se FSB nije uključio u mnoge druge slučajeve korupcije u općinama u kojima su optuženici dobili znatno blaže kazne. “U Rusiji postoje zakoni, ali sigurnosne službe su izvan svih zakona”, kaže jedan od odvjetnika Tatjane Kazakove, Dmitri Dmitrijev. “Djeluju bez ikakvih posljedica, a ovaj slučaj samo je dokaz tomu.” Dugogodišnji partner Tatjane Kazakove, četrdesetogodišnji Dmitri Matvejev, htio se njome oženiti nakon uhićenja, no nadležni sudac to nije dopustio. Nakon što je objavljen intervju s Matvejevom u The New York Timesu, kaže da su ga posjetila dva agenta FSB-a i naredila mu da više ne razgovara ni s kim iz Timesa. “Rekao sam im da ih ne namjeravam poslušati”, kaže Matvejev. “Prošle su dvije i pol godine, a to je preduga šutnja. Zato sad progovaram.” Kazakova se obogatila vođenjem hotela i tržnica u Irkutsku, a glas o njezinoj stručnosti pročuo se i do Kremlja.

U središte pozornosti dovela je Listvjanku, zaboravljeno ribarsko selo na Bajkalskom jezeru i remekdjelo prirode koje prema nekim procjenama sadrži 20 posto ukupnih svjetskih zaliha svježe vode. Ovdje je sagradila hotel i nakon izbora za načelnicu 2006. godine obećala potaknuti gospodarski napredak. Politički suparnici opisivali su je kao tvrdoglavu i bahatu ženu, no oživljenje sela naveliko je hvalila Putinova stranka na vlasti, a stanovnici mjesta izjavljivali su da su promjene i te kako primjetne. FSB i regionalni tužitelj optužili su Kazakovu da je prijevarom dodijelila ugovor o komunalnom održavanju vrijedan 120.000 dolara tvrtki kojoj je tajna vlasnica i tvrdili da posao nikad nije obavljen. Dvojica odvjetnika iz braniteljskog tima Kazakove, Aleksandr Gliskov i Ilja Ščerbakov, tvrde da su optužbe izmišljene. Kažu da je ugovor o izvođenju komunalnih radova odgođen zbog uobičajenih problema s vremenskim uvjetima i birokracijom. Istaknuli su da je tvrka Kommunalšik vratila selu 120.000 dolara prije nego što je optužnica podignuta. Irina Mihailova, osnivačica tvrtke Kommunalšik, izjavila je da nije točno da je Kazakova namjestila natječaj i da nije imala nikakve veze s tvrtkom. Kaže da su je devet mjeseci držali u pritvoru jer su je vlasti pokušale prisiliti da potvrdi optužbe protiv Tatjane Kazakove. Navodi da su istražitelji prijetili da će je, ako ne bude surađivala, poslati na Kolimu udaljenu 3000 kilometara, u kraj nekoć ozloglašen zbog gulaga. “Rekli su da ću trnuti u zatvoru”, ali odbila je surađivati s njima. Bez suradnje Irine Mihailove tužitelji su se oslonili na dva bivša zaposlenika Kommunalšika koji su posvjedočili da je Kazakova imala financijskih interesa vezanih uz tvrtku. Branitelji Tatjane Kazakove smatrali su da je riječ o ogorčenim bivšim zaposlenicima. Toliko se neuobičajenom činila istraga FSB-a protiv Tatjane Kazakove da su generalbojnika Sergeja Staristina, regionalnog šefa službe, na jednoj od rijetkih tiskovnih konferencija koju je održao novinari zasuli pitanjima o tom slučaju. Dvojica novinara pitala su zašto se FSB uključio u tako “trivijalan” slučaj. “Vaše pitanje odražava deformiran stav o takvom tipu kriminala”, rekao je general Staritsin. “Ovakve činjenice ne mogu se smatrati trivijalnima.” U Rusiji se strogo nadzire pritvor osumnjičenih prije suđenja, a tako i nužna medicinska skrb i posjeti obitelji. Često se time nastoje domoći priznanja ili oslabiti osumnjičenog kako se ne bi mogao dovoljno dobro braniti na sudu. Gotovo dvije i pol godine Kazakova nije smjela vidjeti svoje troje djece, majku i zaručnika. Sudac i tužitelji to nisu dopustili.

Najmlađe dijete Tatjane Kazakove, petnaestogodišnju Dariju, toliko je pogodila razdvojenost da se u posljednjih nekoliko mjeseci nije mogla sjetiti majčina glasa. “Kad dođem kući, tako je pusto bez nje”, izjavila je Darija u intervjuu u svibnju. “Toliko mi nedostaje. Želim sjesti pored nje, grliti je i ljubiti.” Nadležne vlasti nisu dopustile Dariji da napusti zemlju kako bi primila nužnu liječničku pomoć. Boluje od neurofibromatoze, nasljednoga neurološkog poremećaja koji nije izlječiv i uzrokuje pojavu nekanceroznih tumora na cijelom tijelu. Doktori u Rusiji preporučili su odlazak u inozemstvo. Pitanje predsudske kazne podiglo je znatnu prašinu u Rusiji u posljednjih nekoliko mjeseci nakon što su dvojica optuženika preminula u pritvoru u Moskvi. Nakon tih dvaju smrtnih slučaja ruski je predsjednik Dmitri Medvjedv pozvao na bolje ophođenje s optuženima za nenasilne gospodarske zločine. Međutim, vlasti u Irkutsku popustile su tek 30. lipnja, nakon pitanja koje je postavio The Times. Prošlog su mjeseca, prije nego što je Kazakova puštena na slobodu uz jamčevinu, glasnogovornika istrage Vladimira Salovarova upitali o tvrdnji obitelji da su optuženoj gotovo dvije i pol godine uskraćivana prava na posjet obitelji. Odgovorio je da obitelj laže. “Optužba da nismo odobrili posjet rodbine potpuna je besmislica”, rekao je. Međutim, njegove tvrdnje odmah su pobili dokumenti iz zatvora. Dužnosnik Kremlja Pavel Aštakov, savezni dječji pravobranitelj, potvrdio je tvrdnje obitelji te ponašanje prema Kazakovoj nazvao “velikom nepravdom”. “Ne shvaćam kako to ima smisla u ovom slučaju”, napominje Aštakov u pismu predsjedniku regionalnoga sudskog vijeća. Ivan Zelent, regionalni pravobranitelj za ljudska prava, izjavio je kako Tatjana Kazakova može uložiti žalbu Europskom sudu za ljudska prava. Jedanput su, ovog proljeća, tužitelji dopustili majci Tatjane Kazakove i kćeri Dariji da budu na suđenju. Međutim, kad su stigle na sud, sudac je bio zatečen. “Tko je to”, upitao je tužitelje. Kad su mu rekli da je riječ o kćeri i majci optužene, sudac je naredio da se uklone. Kazakova je u sudnici bila zatvorena u velikoj ćeliji, što je uobičajeno za kaznene slučajeve u Rusiji. Zavikala je: “Mama! Mama! Skini kaput i sjedni!” Sudac je naredio da zašuti, a majka i kći izvedene su iz sudnice.

Clifford J. Levy

Online
Videoisječak o slučaju protiv Tatjane Kazakove koji je vodila ruska tajna služba i videozapisi koji su poslali čitatelji iz Rusije nytimes.com/world