Čini se kako će Juliana Assangea, osnivača WikiLeaksa, ipak izručiti Švedskoj gdje bi trebao biti podvrgnut ispitivanju vezanom uz optužbe za seksualno zlostavljanje dvaju žena. Presuda britanskog suda od 2. studenog da ga se smije izručiti, a na koju se Assange može žaliti, dovodi u pitanje njegovu osobnu slobodu.

No, mnogi su se drugi zapitali nije li to samo još jedan pokazatelj kako je i sam pokret WikiLeaks, koji je promijenio i lice i naličje informacijskog ekosustava, postao upitan. Iako nevezan uz neku državu i izvan dosega prava i neprijatelja, WikiLeaks je otpočetka patio od brojnih unutarnjih krhkosti i vanjske ranjivosti. Činjenica kako WikiLeaks na kraju utjelovljuje jedan pojedinac glavna je od njih. Unutarnji sporovi doveli su do odlaska mnogih ključnjih programera. Veliki korporacijski pružatelji usluga internetskog plaćanja, kao što su PayPal, MasterCard, Visa, Western Union i Bank of America odbili su procesuirati donacije, čime su u suštini odsjekli spornu organizaciju od njezine financijske baze. Prošlog mjeseca Assange je objavio kako će se WikiLeaks privremeno odmoriti od iskopavanja novih tajni i u potpunosti se posvetiti skupljanju sredstava jer još je financijski blokirano 95 posto prihoda. “Ukoliko WikiLeaks ne pronađe način otklanjanja te blokade, jednostavno nećemo moći održati poslovanje u sljedećoj godini”, rekao je Assange.Zagovornici transparentnosti informacija naglašavaju kako će unatoč propasti osnivača WikiLeaksa, zamisao koju ta stranica predstavlja, a to je transnacionalni mehanizam koji širi podatke, a koji stoji izvan dosega bilo koje vlade, korporacije ili organizacije, i dalje opstati. Međutim, primarna prijetnja budućnosti kako WikiLeaksa, tako i ostalih sličnih organizacija nema gotovo nikakve veze s hakerima ili organizacijskim pojedinostima, već s dinamikom informacija. Nikada nije manjkalo primatelja povlaštenih ili osobnih podataka koji imaju određenu novinsku vrijednost, ali su zato oduvijek bili rijetki oni koji su imali povlašten pristup informacijama i bili dovoljno motivirani da ih dijele s drugima. No, veliko curenje podataka ne događa se često, s obzirom kako se za to moraju poklopiti brojni čimbenici – oštećena stranka, pristup značajnim dokumentima od javne važnosti te propust u osiguranju koji omogućuje krađu spornih dokumenata. Možemo se složiti da je WikiLeaks, bez obzira na sve mane, prestavljao istinski novu paradigmu transparentnosti i odgovornosti.

Postao je u suštini drugačiji i moćni zviždač, te što je najvažnije, anoniman (ili možda na kraju ipak ne), i to zapanjujućih razmjera. Zviždači u posjedu vrijednih, a možda i optužujućih poslovnih i državnih podataka sada su imali vlastito mjesto na internetu. Tradicionalne novinske organizacije isprva su samo promatrale dok je WikiLeaks otkrivao povlaštene državne tajne koje su u određenim slučajevima pokazale kako je službena priča bila čista laž. I dok je WikiLeaks smanjio neslogu glede curenja tajnih dokumenata, nije smanjio rizike onih koji to čine. Nakon što je WikiLeaks počeo objavljivati tajne dokumente, novinske organizacije, uključujući The New York Times i The Wall Street Journal uspostavile su vlastite inačice digitalnih sandučića, no iz njihovih napora nisu proizašle nikakve značajne priče. Prošlog prosinca, Assangea su u Britaniji uhitili zbog optužnice podignute u Švedskoj, samo tjedan nakon što je WikiLeaks objavio 250.000 telegrama američkom ministarstva vanjskih poslova. Pušten je uz jamčevinu od 300.000 dolara, nakon što ga je Vaughan Smith, osnivač londonskog Frontline Cluba, pristao udomiti na svom seoskom imanju. U rujnu sam pozvan na ručak u njegov dom. Assange je dao do znanja da smatra kako bi izručenje u Švedsku bilo tek početak opasnog puta koji bi okončao njegovim izručenjem Sjedinjenim Američkim Državama, gdje bi ga mogli optužiti za špijunažu. On vjeruje da je koalicija državničkih i poslovnih sila odlučna zauvijek ušutkati WikiLeaks. Ideja vodilja WikiLeaksa, a možda i sama organizacija će preživjeti. No, ideja kako su riznice državnih tajni otvorene zauvijek i kako će te tajne redovito iskakati pred oči javnosti, i dalje je daleka. Vjerojatno je ovo zatišje pred buru. Konačno, jedina stvar koja svijetu ne manjka su tajne.

David Carr