Objavljivanje svoje lokacije postala je omiljena razonoda korisnika interneta: uslugama kao što su Google Latitude obavještavamo prijatelje kad smo blizu njih, dok je Foursquare to pretvorio u igricu.

No kako je nedavno doznao njemački političar iz stranke Zelenih Malte Spitz, već nas se neprestano prati, željeli mi to ili ne. Telekomunikacijski operateri obično ne otkrivaju koliko podataka su sakupili, pa se Spitz obratio sudu kako bi doznao koliko točno njegov operater Deutsche Telekom ima saznanja o njemu i njegovoj lokaciji. Rezultati su bili zapanjujući. U razdoblju od šest mjeseci (od 31. kolovoza 2009. do 28. veljače 2010. godine) Deutsche Telekom zabilježio je i arhivirao njegove koordinate zemljopisne širine i dužine preko 35.000 puta. Pratio ga je od samog početka, odnosno od vlaka kojim je putovao u Erlangen do sinoć kad je bio kod kuće u Berlinu.Spitz nam je omogućio rijedak uvid (stručnjaci za privatnost tvrde da takav uvid dosad nije viđen) u to koliko se toga arhivira o nama dok se bezbrižno krećemo svijetom sa svojim mobitelima. Za razliku od brojnih mrežnih usluga i internetskih stranica koje moraju poslati “cookieje” računalu korisika kako bi promet povezali s određenom osobom, telekomunikacijski operateri samo se opuste i pritisnu naredbu “snimaj”.“Hodamo uokolo s malenim etiketama uz koje je povezan naš broj telefona, podaci o tome koga nazivamo i što radimo putem mobilnog uređaja”, kaže Sarah E. Williams, stručnjakinja za grafičke informacije pri sveučilištu Columbia u New Yorku. “Mi čak ni ne znamo da dijelimo te podatke s nekim.” Praćenje lokacije korisnika jedan je od načina na koji telekomunikacijski operateri zarađuju za život. Otprilike svakih sedam sekundi operater utvrđuje toranj najbliži nekoj osobi koja ima uključen mobilni uređaj kako bi učinkovito usmjerio pozive.

Također radi naplate prate otkud poziv dolazi i koliko traje. “Telekomunikacijski operater mora znati gdje ste u svakom trenutku, pa stoga neprestano to bilježi putem tornja s najjačim signalom”, objasnio je Matthew Blaze, profesor računarstva na Sveučilištu u Pennsylvaniji. Blaze naglašava da se gore spomenuti podaci o Spitzu nisu temeljili na tom čestom ažuriranju, već na tome koliko je on često provjeravao elektronsku poštu. Spitz, zagovornik prava na privatnost, odlučio je biti ekstremno otvoren glede svojih privatnih podataka. Krajem veljače objavio je sve podatke o svojoj lokaciji na javno dostupnom servisu Google Document te počeo surađivati s uglednim njemačkim novinama Die Zeit na vremenskom kartiranju tih kordinata. “To je zaista najupečatljivija javna vizualizacija koju sam ikada vidio”, rekao je Blaze te dodao da nam to “pokazuje koliko jasnu sliku može dati čak i prilično nejasna i mutna lokacija”.U razgovoru iz Berlina Spitz nam je otkrio osobne razloge tog postupka: “Bilo mi je važno dokazati da to nije nikakva igra. Razmišljao sam je li dobra zamisao objaviti sve podatke, mogao sam ih objaviti za samo pet ili možda deset dana. Ali onda sam odlučio da neću, da doista želim objaviti podatke za svih šest mjeseci.” U Sjedinjenim Američkim Državama telekomunikacijski operateri ne moraju objaviti točno koje podatke skupljaju, objasnio nam je Kevin Bankston, odvjetnik u kompaniji Electronic Frontier Foundation, koja je specijalizirana za pravo na privatnost. Dodao je da na temelju sudskih slučajeva može zaključiti da “oni arhiviraju sve više podataka te da ti podaci postaju sve precizniji”.“Mobiteli su postali nužni dio modernog načina življenja”, rekao je te objasnio da se ne slaže s tvrdnjom da “moramo zaboraviti na privatnost ukoliko želimo biti dijelom 21. stoljeća”.

U SAD-u postoje određeni razlozi koji se tiču sigurnosti i provedbe zakona, a zbog kojih se telekomunikacijske operatere potiče da prate svoje korisnike. I FBI i DEA koriste podatke o mobilnoj komunikaciji radi identifikacije osumnjičenika te prilikom uhićenja. Ako su određeni podaci vrijedni državnim službama, tada su unosni za pružatelje usluga. Najveći američki telekomunikacijski operateri odbili su nam priznati kakve točno podatke prikupljaju i za što ih koriste.Primjerice, Verizon je odbio objasniti detalje te nas uputio na svoj stav o privatnosti. U izjavi iz te tvrtke stoji da se “podaci o pozivima, korištenju usluga i prometu mogu koristiti u marketinške svrhe prema pojednicu na temelju njegovog korištenja proizvoda i usluga koje već koristi, a koje su podložne zakonskim ograničenjima”.AT surađuje s tvrtkom Sense Networks koja koristi anonimne podatke o lokaciji “radi boljeg razumijevanja skupne ljudske aktivnosti”. Jedan njihov proizvod pod imenom CitySense daje preporuke o noćnom životu korisnicima koji se na to odluče na temelju njihovog korištenja mobitela. (Mnoge aplikacije za pametne telefone temelje se na lokaciji, ali uz pristanak korisnika te putem GPS-a, a ne podataka telekomunikacijskog operatera.) Zbog povijesti Njemačke, njezini sudovi stavljaju veći naglasak na privatnost. Spitz se 2009. godine prvi put obratio sudu kako bi dobio cijeli zapis o sebi, ali Deutsche Telekom se usprotivio.Priča nam kako su odvjetnici šest mjeseci “igrali ping pong” dopisima, sve dok Ustavni sud nije donio odluku o nezakonitosti postojećih zakona i pravila o zadržavanju podataka, osim onih koji su potrebni za naplatu i logistiku. Ubrzo nakon toga navedene dvije stranke ostvarile su nagodbu. “Dobit ću samo one podatke koji me se tiču, ali neću dobiti sve podatke o tome koga zovem, tko mi je poslao SMS i tako dalje”, rekao je Spitz.

Usprkos tomu, Deutsche Telekom poslao mu je 35.831 podatak u obliku kodirane datoteke kako bi se zaštitila njegova privatnost tijekom prijenosa navedenih podataka.Deutsche Telekom, u čijem je posjedu TMobile, Spitzov operater, u poruci elektronske pošte napisao je da je arhivirao podatke za šest mjeseci, kako je određeno zakonom te da je nakon sudske presude “smjesta prekinuo” arhiviranje podataka. Godinu dana nakon sudske presude kojom je zabranjena ova vrst zadržavanja podataka, pojavio se pokret koji se zalaže za novi, strožiji zakon. Spitz, koji je sa svojih 26 godina član Izvršnog odbora stranke Zelenih kaže da je sporni materijal dao u javnost kako bi potaknuo javnu raspravu o problemu.“Želim odaslati političku poruku da je ovakav oblik zadržavanja podataka doista jako raširen te da se na taj način može pogledati u šest mjeseci života neke osobe i zaključiti što i gdje su radili.” Iako je lako zamisliti sve mogućnosti zlouporabe, u Spitzovom slučaju nije mnogo toga otkriveno. “Veći dio vremena provodim u svojoj četvrti, pa mi je sve to bilo poprilično smiješno”, priznao je. “Zaista se uopće ne krećem toliko.” Neke sramotne pojedinosti? “Iz podataka je vidljivo da ponekad putujem zrakoplovom”, rekao je, umjesto energetski učinkovitijim vlakom. “To baš i nije najpopularnije za političara iz stranke Zelenih.”

Noam Cohen