“Patim od prave doze samopouzdanja”, govori bijedni pijanac u stripu objavljenom u New Yorkeru. Može biti da je on u manjini. Jer ako ćemo povjerovati najnovijim psihološkim istraživanjima, tek nekolicina ljudi je ocijenjena kao sposobna objektivno suditi o samima sebi.

Mislite da dobro izgledate? Razmislite opet. Rezultati istraživanja objavljeni u časopisu Personality and Social Psychology Bulletin otkrivaju da većina ljudi, kad uspoređuje vlastite fotografije obrađene u Photoshopu i one koje nisu uređivane, smatra da je oko 20 posto zgodnija nego što doista jest. “Premda se svakoga dana ogledamo u zrcalu, ne izgledamo svaki put jednako”, The Timesu je izjavio autor istraživanja Nicholas Epley. “Koja slika vas u potpunosti predstavlja? Naše istraživanje pokazuje da ljudi u prosjeku tu nedorečenost rješavaju u vlastitu korist, te oblikuju prezentaciju vlastitog imidža koja je atraktivnija od stvarnog stanja stvari.”Tako da, onaj neznanac koji se ponekad jutrom pojavljuje u ogledalu raskuštrane kose, blijede puti i krvavih očiju možda i jeste vi. Naravno, nije sve u izgledu. Moralna načela su daleko važnija. No, prije no što sami sebi čestitate na visokim idealima i časnim djelima, imajte na umu da postoje i istraživanja koja dokazuju da i na tom području znamo sami sebe obmanjivati. Kako je to u The Timesu napisao Benedict Carey: “Psiholozi su razotkrili brojne načine na koje ljudi podsvjesno održavaju i poboljšavaju moralnu sliku o sebi. Smatraju da su moralno superiorniji od drugih, precjenjuju vjerojatnost da će se u bududućnosti ponašati kreposno i časno, a vlastite dobre namjere vide kao hvalevrijedne dok istodobno tuđe odbacuju kao nevažne. Međutim, kad obavljaju neki prljavi posao, primjerice izvršavaju naredbe na štetu neinformiranih kupaca, smekšavaju ista ta moralna načela.”Carey piše da sjećanje igra važnu ulogu. Prema jednom istraživanju, kako vrijeme odmiče, mi umanjujemo važnost vlastitih moralnih propusta, a naglašavamo sklonost prema počinjenju dobrih djela.

Naravno, takva benigna samozavaravanja mogu prerasti u zlokobniji oblik narcisoidnosti. Gotovo svi smo imali kolegu ili člana obitelji koji je bio toliko pompozan i imao tako visoko mišljenje o sebi da su ga svi smatrali apsolutno nepodnošljivim. No, kad takvo dosadno ponašanje postaje pravi poremećaj ličnosti?Američka udruga psihijatara nije sasvim sigurna. Prema pisanju The Timesa, ta organizacija raspravlja treba li ukinuti svoju dijagnozu narcisoidnog poremećaja ličnosti. Nažalost, problem nije u manjku narcisoidnosti.“U svijetu postoji toliko egocentrizma da je narcisoidnost postao trenutno prepoznatljivi tip ličnosti”, izjavio je doktor Andrew E. Skodol II, profesor na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Arizoni. Ekstremni slučajevi narcisoidnosti, naglasio je, zapravo su samo nadomjestak duboko ukorijenjenog osjećaja nedoraslosti te zahtijevaju složenu dijagnozu, te se stoga stvorila potreba za razlikovanjem ovog tipa od uobičajene varijante.Na suprotnom kraju spektra od narcisoidnosti nalazi se boljka znana kao poremećaj iskrivljene slike o tijelu.Osobe koje pate od tog poremećaja toliko su opsjednute nečim što smatraju svojom fizičkom manom da često odbijaju izaći iz kuće otkrivena lica. Drugi se pak okreću drogi, alkoholu ili prekomjernim estetskim operacijama, iako kad “isprave” jednu umišljenu manu, druga se pojavljuje i preuzima njeno mjesto. Najbolji tretman, piše The Times je kombinacija kognitivne bihevioralne terapije i lijekova za povećanje količine serotonina. Tijekom takve terapije, pacijenti uče kako uklopiti umišljenu fizičku manu u potpunije viđenje sebe. Bilo bi im pametno poslušati savjet starog mudraca: “Kad se pogledamo u zrcalo, mi vidimo problem, ali i riješenje.”

Kevin Delaney