Tim od 300 istražitelja na zahtjev Bruxellesa punom parom radi na ispitivanju spornih privatizacija 24 tvrtke. Na popisu su među ostalim privatizacije C marketa i Luke Beograd, vlasnici kojih su postali najveći srpski tajkuni Miroslav Mišković, vlasnik Delta holdinga, i Milan Beko, za koje šira javnost ionako smatra da su uz naklonost bivših vladajućih struktura pokupili vrhnje u privatizaciji najatraktivnijih državnih i društvenih poduzeća.

Posebnu pozornost ipak privlači uloga vlasnika Delta holdinga, za kojeg se tvrdi da je najbogatiji Srbin s imovinom većom od milijardu eura. Istražni tim vodi Aleksndar Vučić, vicepremijer, ministar obrane i tajnik Savjeta za nacionalnu sigurnost, koji je preko medija obavijestio javnost kako je Mišković pokrenuo hajku za njegovu smjenu u nastojanju da sastavi novu vladu bez Vućićeve Srpske napredne stranke. Za više se prethodnih vlada tvrdi da su ključnu ulogu u njihovu sastavljanju imali upravo vlasnik Delta holdinga i ostali tajkuni okupljenim u ekskluzivnom klubu "Privrednik". I u postojećoj vladajućoj strukturi Mišković je ubacio potpredsjednicu Delte Jelenu Krstović u vladin tim za izradu strategije o izlasku zemlje iz ekonomske krize. S druge strane Mišković se ne oglašava, što mediji prikazuju kao njegovu ustaljenu praksu da djeluje iz sjene. Stoga je Vučić poručio da ne strahuje od Miškovića te da će se nastaviti istraga o njegovoj umiješanosti u dvojbenim privatizacijama. Javnost je pak njegovo kazivanje doživjela kao da Vučić ima opipljive dokaze o Miškovićevoj odluci da krene u rat protiv prvog potpredsjednika vlade kako bi spriječio da se ugrozi njegovo bogatstvo stjecano u proteklih dvadeset godina.

Mišković je bio potpredsjednik prve srbijanske vlade nakon raspada SFRJ, ali brzo je izašao iz nje i počeo se baviti biznisom, pri čemu je imao naklonost Miloševićeva režima. Nakon odlaska Miloševića s vlasti Mišković je uspio sklopiti savez s novim vlastima, pod okriljem kojih je uvećao imetak kupujući najbolja poduzeća i poljoprivredne kombinate, novcima stečenim za Miloševićeve vladavine. Sada se našao u neprilici jer nova vlada najavljuje donošenje zakona o porijeklu imovine, što će najviše pogoditi tajkune i pojedine političare, jer trebaju dokazati kako su stekli imovinu. Vučićevo javno objavljivanje Miškovićevih prijetnji u javnosti je primljeno kao pokazivanje odlučnosti da se razotkrije Miškovićeva uloga u proteklih dvadeset godina, tim više što je vicepremijer izjavio kako ga pretnje neće zaustaviti u ispitivanju tajkunske privatizacije. S nestrpljenjem se čeka kako će se okončati otvoreni sukob s dosad nedodirljivim Miškovićem, odnosno hoće li Vučić biti gubitnik jer se usudio prvi nagovijestiti Miškovićevo mešetarenje u privatizaciji ili će Mišković platiti visoku cijenu za "mutne" radnje kojima se bavio. Istodobno mediji koji nisu pod Miškovićevom kontrolom iznose nove detalje o njegovoj umiješanosti u drugim poslovima.

Tako Mišković i njegov sin Marko ne silaze s prvih stranica žutog tiska. Tako ih se dovodi u vezu s narkodilerom Darkom Šarićem, a postoji i dvojba u vezi s njegovom povezanošću s vrhom policije koji se bavio prisluškivanjem predsjednika države Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. Tijekom tjedna očekuje se rasplet afere prisluškivanja jer je Vučić izjavio da će iznijeti pojedinosti o prisluškivanju napomenuvši da će kadrovske promjene u vrhu MUP-a biti neizbježne. Njima će biti obuhvaćeni najviši policijski dužnosnici. Dio javnosti na čitavu aferu gleda kao na pokušaj vlade da pričom o prisluškivanju i ugrožavanju sigurnosti predsjednika države od visokopozicioniranoga policijskog službenika skrene pozornost s ekonomskih problema, visoke nezaposlenosti i rastućeg siromaštva, s kojima je stanovništvo suočeno.