Melbourne brzo gubi mogućnosti za rast. Veliki grad prostire se na oko 10.000 četvornih kilometara, a ima 3,5 milijuna stanovnika kojih je će do 2030. godine biti šest milijuna. Grad takve veličine ima i velike potrebe, posebice u domeni infrastrukture, uslužnih djelatnosti, transporta i sigurnosti, a trebao bi ostati human. Treba više škola, bolnica, policijskih postaja, barova i trgovina da podmire potrebe masa. Najvažnije je efikasno skućiti stanovnike. Danas se većinom živi u jednokatnicama, s gustoćom stanovnika od samo 1500 po četvornom kilometru, za razliku od Hong Konga sa 29.400, Pariza sa 2400, te Londona sa 5100 stanovnika po četvornom kilometru. Planovi za budućnost moraju biti zasnovani na razumijevanju što to Melbourne čini poželjnim mjestom za život. Gradsko središte profitiralo je jer su ljudi tamo napravili svoje domove i vratili život pa središte više nije samo poslovni centar metropole. Iako je grad življi nego u prošlosti, još se ima mnogo napraviti. S poštovanjem Federation Squarea kao iznimke, Melbourneu nedostaje trgova, zelenih otvorenih prostora i ulica bez prometa. Dobar dizajn je samo početak. Ulica i zgrade moraju se održavati. Posjet ruiniranom središtu Bangkoka, primjerice, jasno pokazuje kako neatraktivan grad može biti kad je prljav. Naravno, tu je i pitanje javnog prijevoza. Melbourneov promet napregnut je do krajnih granica, rast grada bio je brz, a prilike neiskorištene. Zamislite da će za 15 godina biti dva puta više stanovnika i možete shvatiti razmjere tog problema. Uz dobro koordinirane transportne opcije, stanovnici trebaju i veze od grada do rijeke, do parkova, do luke. To može izgledati kao mala stvar, a takve stvari čine grad velikim. Ako se pritom uspije sačuvati tisućljetno australsko nasljeđe, to bi se onda zaista moglo nazvati progresom.