Budući da kineska ekonomija stagnira, rastući društveni nemiri pretvorili su se u niz radničkih štrajkova diljem zemlje. U neobičnom odgovoru vlasti su, suočene s delikatnim zadatkom smirivanja nemira, dopuštale proteste i održavale medijski popraćene sastanke s vođama štrajkova kako bi pregovarale o ustupcima.

Štrajk gotovo 8000 vozača taksija u jugozapadnom gradu Chongqingu početkom studenoga pomogao je pokrenuti nedavni val. Nakon tri dana najviši dužnosnik Komunističke partije u gradu Bo Xilai održao je trosatni sastanak s predstavnicima taksista koji je televizija prenosila uživo. Bo, koji je i član moćnog središnjeg povjerenstva Komunističke partije, predložio je vozačima da pokrenu organizaciju koja će posredovati između poslodavaca i vlade. Poslije su se štrajkovi sa sličnim rezultatima proširili diljem zemlje među vozačima taksija i radnicima, u sektorima od zamrznute hrane do prosvjete. Posljednji rašireni radnički nemiri u Kini pojavili su se tijekom azijske financijske krize prije jednog desetljeća kada je vlada ukinula skrb od kolijevke do groba i smanjila platne liste problematičnih poduzeća u vlasništvu države diljem sjeverne industrijske zone. Prosvjedi su tada brzo ugušeni i vođe uhapšeni, dok je medijima zabranjeno obaviještavati o njima. Sada je bijes uglavnom usmjeren na privatni sektor, koji je ekonomska kriza posebno teško pogodila. Nagli porast bankrota i otpuštanja doveo je do povećanja slučajeva radničkih arbitraža u Guangzhou. Prema podacima China Dailya, novina u vlasništvu kineske vlade, ove je godine do sada bilo 60.000 slučajeva, što je dva puta više nego cijele prethodne godine. Ta je činjenica odigrala značajnu ulogu prilikom prosvjeda i prešutnog priznanja da radnici trebaju neku vrstu nezavisnog zastupanja. Štrajkovi u određenoj mjeri nisu novost u Kini. Vladini istraživači procjenjuju da se svake godine održe deseci tisuća prosvjeda zbog široke lepeze problema, od zaostalih plaća radnika do ilegalnih zapljena zemljišta. Većina se okonča mirno nakon što vlada pristane na pojedine zahtjeve. No malo ih je bilo javno obznanjeno ili je uključivalo kvaziprepoznavanje nezavisnih radničkih predstavnika kao što je bio slučaj u nedavnom štrajku vozača taksija. Zemlja ima službeni sindikat, Svekinesku federaciju sindikata, ali njime upravlja vlada i ima malo nezavisnosti. Pokušaji pokretanja pravih sindikata uvijek su bili ugušeni. Nedavni su prosvjedi pokazali da se pokrete u tom smjeru tolerira do određene mjere.