Kao rukovoditeljica najvećeg europskog gospodarstva i jedine države koja ima dovoljno sredstava da spasi zadužene članice eurozone, njemačka kancelarka Angela Merkel shvatila je da su tijekom europske krize njezina moć i utjecaj značajno porasli. Iza kulisa ostvarila je velik napredak u preuzimanju inicijative i uloge vođe Europe.

Barokna palača iz osamnaestog stoljeća, smještena kraj jezera u ovome selu u državi Brandenburg, danas je njezina verzija Camp Davida, ljetovališta američkih predsjednika, i mjesto gdje razmišlja o putu Europske unije. U svakom govoru Angela Merkel kaže da Njemačkoj i Europskoj uniji treba “više, a ne manje Europe”. Analitičari kažu da to nije samo puka fraza. “U Mesebergu s drugim vođama istražuje koliko su spremni ići te pomno osmišlja njemački pristup”, kaže Ulrike Guérot, viša analitičarka Europskog vijeća za inozemne odnose u Berlinu. “Argument o više Europe tek sazrijeva”, kaže Ulrike Guérot. “Povodi se za stavom da u sanaciju Europe Njemačka ulaže milijarde i da od toga želi stvoriti projekt.” Dok je Francuska okupirana predizbornom bitkom predsjednika Nicolasa Sarkozyja protiv socijalističkog izazivača Françoisa Hollandea, njemačka je politička klasa uključena u ozbiljnu raspravu o produbljenju gospodarskih i političkih veza bez povrede biračkog tijela, kojemu je dosta krize i planova sanacije, ili vrlo opreznog njemačkog ustavnog suda. U planove o prebacivanju većeg dijela odgovornosti na Bruxelles uključen je pojačan nadzor Europske unije nad državnim proračunima te usklađivanje porezne politike.

Merkelica je također dala podršku ideji o bliskijoj političkoj uniji kako bi dala legitimnost europskim institucijama koje su često na meti kritika zbog navodne nedemokratičnosti, a to bi se moglo smatrati opreznim korakom u smjeru federalizacije. “U njemačkoj političkoj klasi osjeća se da nakon ovoga stvari više neće biti iste”, kaže Thomas Risse, profesor međunarodnih odnosa na Otvorenom sveučilištu u Berlinu. “Jasan je stav da će se Europska unija nakon ovoga iz temelja promijeniti te da treba nastaviti s integracijom, osobito gospodarskom.” Na vrhuncu dužničke krize nije prošao ni dan da u povorci automobila do ureda kancelarke u središtu Berlina ne bi stigli važni vođe poput Sarkozyja, talijanskog tehnokratskog premijera Marija Montija ili Christine Lagarde, čelnice Međunarodnog monetarnog fonda. U Mesebergu je Angela Merkel održavala intimnije sastanke s europskim vođama. “Kad se u sastanak doda mentalitet dnevne sobe – Dođi i podruži se sa mnom u mojem domu – stječe se dojam intimnosti”, kaže Jackson Janes, izvršni direktor Američkog instituta za suvremena istraživanja Njemačke pri Sveučilištu Johns Hopkins u Washingtonu.

Nicholas Kulish; Victor Homola doprinio izvještaju