Mnogi zapadni analitičari s podsmjehom pozdravili neuspjeh Sjeverne Koreje pri stavljanju satelita u orbitu, a jedan šaljivdžija je diktatoru čestitao na uspješnom lansiranju u duboko more.

Plankton Tihog oceana će zauvjek živjeti u strahu od moćne ruke Kim Jonga II,” napisao je jedan analitičar, “sada kada su milijuna nestali u jednom moćnom udaru.” Ali ne smiju se svi. Drugi su prikazali lansiranje rakete, ne kao sramotni neuspjeh, nego kao tehnički uspjeh koji zapadu prijeti s nuklearnom propasti. “Ovo je vrlo ozbiljan razvoj događaja,” rekao je Frank J. Gaffney Jr., bivši dužnosnik Pentagona koji upravlja Centrom za politiku sigurnosti, privatnom grupom u Washingtonu, po pitanju korejskog lansiranja na MSNBC-ovom talk-showu “Hardball.” Takve pozitivne procjene su, u zastrašujućoj mjeri, zvučale poput Pyongyangovih, koje su se hvalile da je satelit ipak tamo gore i emitira patriotske melodije iz svemira. O čemu se radi? O ničemu neobičnom u čudnom svijetu obrambenog lobiranja, u kojemu preuveličavanje i umanjivanje prijetnji mogu istoga neprijatelja jedne minute prikazati kao patuljka, a slijedeće kao diva. U ovome slučaju skriveni ciljevi su se odnosili na Pentagonov proturaketni program na koji je u posljednjem destljeću potrošeno 100 milijardi dolara i još uvijek košta oko 10 milijardi godišnje.
(NYT)