TIANJIN, Kina — Sudeći po galami u ovdašnjoj tvornici, čini se da je španjolska tvrtka Gamesa uspješan igrač na kineskom tržištu energije vjetra u čijem je stvaranju sudjelovala. No, Gamesa je na teži način naučila da se natjecanje u unosnim kineskim poslovima odvija jedino prema strogim pravilima u korist Pekinga.

Gotovo sve dijelove koje Gamesa sklapa za turbine vrijedne milijun dolara proizvode lokalni dobavljači, to jest tvrtke koje je Gamesa obučila da zadovolje visoke kriterije lokalnog tržišta. Isti ti dobavljači danas potkopavaju poslovanje Gamese time što dijelove prodaju skorojevićkoj kineskoj konkurenciji, proizvođačima vjetroturbina koji 2005. godine, u vrijeme kad je Gamesa u rukama imala preko trećine kineskog tržišta, gotovo nisu niti postojali. Skorojevići su zgrabili preko 85 posto tržišta vjetroturbina uz pomoć kredita s niskim kamatama, jeftinog najma državnog zemljišta i povlaštenih ugovora s državnim energetskim tvrtkama koje su ujedno i glavni kupci njihove opreme. Danas Gamesin tržišni udio iznosi tek tri posto. Uz blagoslov vlade kineske su tvrtke doživjele procvat te posjeduju gotovo polovicu globalnog tržišta vjetroturbina vrijednog 45 milijardi dolara. Naj veći konkurenti ciljaju na strana tržišta, naročito Sjedinjene Američke Države, gdje je General Electric već dugo glavni igrač. Gamesina kineska priča slijedi industrij ski luk zamijećen u drugim industrijskim granama, kao što su proizvodnja i prodaja stolnih računala i solarnih ploča. Naime, kineske tvrtke na razne načine preuzimaju najnoviju zapadnjačku tehnologiju te potom iskorištavaju vladinu politiku kako bi postale dominantni i povoljni dobavljači na svjetskom tržištu. Tvrtke toliko snažno žele ući na kinesko tržište da se pokoravaju diktatu Pekinga te se čak ne žele požaliti svojoj državi. Gamesa se čak ni danas ne žali. Iako je tržišni udio tvrtke u Kini praktički atrofirao, udio države u tržištu vjetroturbina toliko je porastao da Gamesa prodaje dvostruko više turbina nego kad je bila vodeća tvrtka na tržištu.

Ta je tvrtka starog kova na tržište vjetroturbina ušla 1994. godine, a treći je najveći proizvođač vjetroturbina nakon danskog Vestasa i dugogodišnjeg lidera General Electrica. Gamesa je rano i agresivno krenula u povećanje prodaje i poslovanje s održavanjem u Kini, što im je do 2005. priskrbilo 35 posto tržišta. Međutim, 4. srpnja 2005. Državna komisija za razvoj i reformu, vodeća agencija za gospodarsku politiku u Kini, izdala je odredbu prema kojoj su vjetroelektrane bile obvezne kupovati opremu koja je najmanje u 70postotnoj domaćoj proizvodnji. Stručnjaci za trgovačko pravo tvrde da bilo koja odredba lokalnog tržišta, pogotovo takva koja zahtijeva visok udio domaće proizvodnje, krši pravila Svjetske trgovinske organizacije, međunarodnog tijela kojemu se Kina priključila četiri godine ranije. No, kineska je vlada točno pretpostavila da Gamesa, General Electric i druge multinacionalne tvrtke neće riskirati gubitak udjela u rastućem kineskom tržištu vjetroelektrana tako što će se pritužiti trgovačkim tijelima u svojim matičnim državama. Tek je u ljeto 2009. godine, nakon što su viši dužnosnici Obamine administracije počeli pratiti u čemu leže prepreke američkom izvozu čiste energije, SAD počeo vršiti pritisak na Kinu zbog odredbe o udjelu domaće proizvodnje. Kineska je vlada dva mjeseca kasnije odredbu ukinula, no dotad im više nije bila niti potrebna jer su pojedine Gamesine vjetroturbine zadovoljile preko 95 posto domaćeg udjela u proizvodnji. Takva bi situacija mogla zakomplicirati raspravu o klimatskim promjenama koju zapadnjaci vode. Naime, upravitelji vjetroelektrana na Zapadu zabrinuti su da bi zapadnjačke vlade manje povoljno gledale na obnovljive izvore energije ako bi stekle dojam da se takvim programima stvaraju radna mjesta i bogatstvo u Kini, a ne kod kuće.

Keith Bradsher