Što se tiče artefakta, ovo su bile sitnice – stara ručna torbica, igraće karte, svjetiljka. Čak i najpopularniji i najgledaniji izložak tek je jednostavna izvezena tapiserija koju su izradile žene sa sela.

No, izložbe otvorene 15. listopada u Njemačkom povijesnom muzeju namjerno su prozaične: naglašavaju bizarni i svakodnevni način na koji su obični Nijemci nekoć prihvaćali, a često i slavili Hitlera. Gore navedeni predmeti iz svakodnevne uporabe sadrže nacistički logo i nacističke boje. Tapiserija je sačinjena u čast sjedinjenja crkve, države i stranke, a izradili su je župljani jedne crkve na zamolbu svog svećenika.“To nazivamo mobilizacijom društva”, objašnjava HansUlrich Thamer, jedan od tri kustosa koji su skupili izloške u Njemačkom povijesnom muzeju. “Kao osoba, Hitler je bio iznimno običan čovjek. Bez ljudi nije bio ništa.”Ova izložba pod nazivom “Hitler i Nijemci: Nacija i zločin” navodi se kao prva u Njemačkoj nakon kraja Drugog svjetskog rata koja je usredotočena isključivo na Adolfa Hitlera. U Njemačkoj je zakonom zabranjeno javno izlaganje nacističkih simbola, pa su se kustosi pobrinuli da ne izlože predmete koji glorificiraju Hitlera. Tako su, primjerice, njegove uniforme ostale u skladištu. Umjesto toga, izložba se usredotočuje na društvo koje je njegovalo njegov lik i davalo mu moć. Ovo nije prvi put da su povjesničari ustvrdili da Hitler nije okupio Nijemce u jednakoj mjeri u kojoj su oni njega veličali.Ali, jedan od kustosa kaže da je poruka izložbe važnija za današnju Njemačku, važnija nego u bilo kojem razdoblju u posljednjih šest desetljeća, jer zbog ove Njemačke, Njemačke koju opisuje rast nacionalizma, neprijateljstvo prema doseljenicima i nepovezanost s događajima iz nacističkog razdoblja, stariji Nijemci strahuju da bi se povijest mogla ponoviti. “Jedina nada da zaustavimo ekstremiste jest da ih izoliramo iz društvene zajednice, pa da ostanu izdvojeni, bez veza sa srednjim slojem ili bilo kojim drugim slojem društva”, objašnjava Thamer. “Nacisti su pripadali visokim društvenim slojevima. To je bilo najopasnije u vezi njih.”

U sve većem broju Nijemci ostavljaju krivnju zbog prošlosti iza sebe i ponovno na pozitivne načine iskazuju ponos na nacionalni identitet. Ali, postoje i znakovi za uzbunu.Uspješnica bivšeg bankara promiče genetsku teoriju inteligencije i tvrdi da muslimani zaglupljuju društvo. Istaknuti političar osuđuje “tuđinske kulture”. Nova desničarska stranka nedavno je privukla stotine ljudi na govor kojega je održao ekstremno desničarski nizozemski političar Geert Wilders. “Bilo bi drsko tvrditi da se jedna izložba može suprotstaviti sjaju populizma”, izjavio je Rudolf Trabold, glasnogovornik muzeja. “Mi pokušavamo postići ono što si možemo priuštiti i postići zadani cilj. Ali ja se ne usuđujem polemizirati hoće li to zatamniti zvijezdu populističkog karizmatika kao što je Geert Wilders.” Dok je šetao muzejom i gledao izložbu, Eric Pignolet, Belgijac koji već 22 godine živi u Berlinu, rekao je da mu je drago što Nijemci više ne govore da nisu znali što se događa. Ali, kaže i da ga zabrinjavaju paralele između prošlosti i sadašnjosti. “Mislim da bi bilo vrlo opasno kad bi danas postojao netko poput Hitlera”, rekao je. “Mnogo je ljudi koji su bez posla, nezadovoljni političkim vodstvom i koji bi glasali za nekoga poput njega samo da se pojavi.” Izložba objašnjava privlačnost ranog razdoblja nacizma. Istovremeno pokušava odbaciti ideju da se nacističkom duhu bilo jednostavno nemoguće oduprijeti. Kao primjer da je “pojedincu bilo moguće razviti se u pripadnika pokreta otpora” ističe se Johanna Georga Elsera. Elser je bio stolar koji je na samom početku rata pokušao ubiti Hitlera, zbog čega je osuđen na smrt vješanjem.

Michel Slackman; Stefan Pauly doprinijeo izvještaju