Prije nekoliko mjeseci Wesley Saint-Fleur ukrcao se na autobus u Haitiju, a potom i na zrakoplov u Dominikanskoj Republici, doletjevši najprije do Paname, a onda i do Ekvadora. Ondje je njegova supruga rodila njihova sina. Nakon toga nastavili su putovanje autobusom kroz Ekvador i Peru.

Dalje su pješice nastavili do Bolivije, gdje im je, kaže, policija otela cijelu ušteđevinu od 320 dolara. “Konačno smo došli do Brazila, a čuo sam da ondje sve grade – stadione, brane, ceste”, kaže građevinar SaintFleur (27). “Samo želim raditi, a Brazil, hvala Bogu, za nas posla ima.” Tisuće se Haićana u posljednjih godinu dana uputilo na putovanje u Južnu Ameriku kako bi došli do gradića uz brazilsku Amazonu gdje očajnički traže posao, a stotine su stigle u posljednjih nekoliko tjedana koliko traje zabrinutost da bi brazilska vlada mogla usporiti priljev stranaca u potrazi za poslom prije nego što preplave ovdašnje područje. Njihova putovanja dovoljno govore o teškim gospodarskim uvjetima dvije godine nakon potresa koji je Haiti razorio 2010., ali i o sve većem gospodarskom utjecaju Brazila, koji sve više privlači ne samo siromašne strane radnike već i sve veći broj obrazovanih profesionalaca iz Europe, Sjedinjenih Američkih Država i Latinske Amerike. Nakon što stignu u Brazil, Haićani obično dobiju cjepiva, pitku vodu i dva obroka dnevno. Mnogi tjednima ostanu u Brasiléiji i drugim gradovima prije nego što dobiju humanitarne vize s kojima mogu početi raditi. Međutim, uz takvu silnu gomilu pridošlica mnogi ostanu kratkih rukava. Neki se stišću u malenim hotelskim sobama s osam drugih ljudi ili spavaju na ulici. “Ne smijem dopustiti da me preplavi tuga jer će nakon ove teške faze doći nove mogućnosti”, kaže Simonvil Cenel (33), krojač koji čeka vizu. Nakon potresa u Brazil je emigriralo otprilike 4000 Haićana. Obično krenu kroz Ekvador, koji je siromašniji i gdje politika dobivanja vize nije toliko stroga. Brazil je za Haićane napravio iznimku, za razliku od radnika koji u potrazi za poslom sličnim putovima pristižu iz Pakistana, Indije i Bangladeša, ali obično ih brzo vrate preko granice. “Haiti se oporavlja od strašnog razdoblja krize, a Brazil Haićanima može pomoći”, kaže Valdecir Nicácio, voditelj ureda za ljudska prava u saveznoj državi Acre, u kojoj se nalazi i Brasiléia. “Brazil je dovoljno velik da primi Haićane koji dolaze u potrazi za poslom.”

Vlasti pograničnih gradova upozoravaju na oskudicu hrane i smještajnih kapaciteta za Haićane, koji ondje borave dok im se ne odobre vize. Savezne su vlasti poslale tone hrane za Haićane, kojih u svakom od pograničnih naselja ima više od tisuću. Donedavno je Brazil više zabrinjavao odljev vlastitih građana koji su odlazili u potrazi za boljim uvjetima života u bogatijim zemljama. Iako se gospodarski rast usporio, nezaposlenost je pala na povijesno nisku razinu od 5,2 posto, a mnoge tvrtke ne mogu naći dovoljan broj radnika. Plaće najsiromašnijih također su porasle, a od 2003. do 2009. godine osobni prihodi siromašnih Brazilaca porasli su sedam puta više u odnosu na plaće bogatih. Grad Porto Velho nalazi se u gornjem porječju rijeke Amazone, a država ovdje zapošljava tisuće stanovnika na izgradnji dviju brana. Ana Terezinha Carvalho, voditeljica odjela za ljudske resurse u ovdašnjoj tvrtki Marquise, kaže da je njezina tvrtka lani ovdje vrlo brzo zaposlila 37 Haićana na skupljanju smeća. Neki zarade više od 800 dolara mjesečno, a imaju i zdravstveno osiguranje, plaćene prekovremene sate i godišnji odmor. “Bilo nam je drago što možemo zaposliti Haićane”, kaže. U Porto Velhu danas živi oko 500 Haićana. Stotine Haićana dospjelo je do S?o Paula, gospodarskog središta zemlje, a neke su tamošnje tvrtke u Brasiléiju poslale menadžere da zaposle Haićane. Činjenica da je Brazil dopustio Haićanima ulaz i rad u njihovoj zemlji govori mnogo o brazilskim ambicijama za stjecanjem veće moći u regiji. Od 2004. do danas Brazil šalje jedinice koje predvode mirovnu misiju UN-a na Haitiju. Danas u Brazilu ima više Haićana nego što je brazilskih vojnika na Haitiju.

Simon Romero; Lis Horta Moriconi i Erika O’Conor doprinjele izvještaju iz Rio de Janeira