Veći dio vanjskog svijeta na trenutnu grčku dramu, koja se odigrava na ulicama Atene, u dvoranama za sastanke europske bankarske elite i u hodnicima grčkog parlamenta, gleda kao na pucanje najslabije karike svjetskog gospodarstva. No pomniji pregled, iz same unutrašnjosti katastrofe, otkriva krizu koja dopire do same srži grčkog identiteta, a koji se postupno izobličavao zbog trajnog odmaka od stvarnosti, problema čiji korijeni sežu još na početak druge polovice 20. stoljeća.

Međunarodna financijska kriza doista je bila detonator zbog kojega je grčki balon puknuo. Međutim, temelji propasti dijelom počivaju u neograničenom osjećaju povlaštenosti prisutnom kod mnogih Grka, koji je djelomično utemeljen na ulozi ove zemlje u smislu kolijevke zapadne civilizacije, a koja je dovela do poricanja stvarnosti. Iako je njezina kultura drevna, ustanovljena 1830. godine, Grčka je jedna od mlađih europskih država. Njezine rane godine prepune prevrata dodatno je otežalo uplitanje teške ruke stranih sila. Ovo je uplitanje vrhunac dosegnulo u američkoj potpori vojnoj diktaturi od 1967. do 1974., a zbog takve je povijesti kod Grka samo dodatno porasla ogorčenost, kao i sklonost ozlojeđenosti pravednika. Desetljeća pomahnitalog populizma dodatno su pridonijela sredozemnom uobraženom stavu njezinih stanovnika prema građanskim dužnostima. Još 1981., nekoliko sati nakon što je na prvim općim izborima pobjedu odnijela Socijalistička stranka Andreasa Papandreoua, vozio sam se jednosmjernom ulicom. Najednom je bradati mladić na mopedu agresivno jurnuo prema meni. Nakon što sam mu uputio gnjevan pogled, odvratio mi je: “Zaboravi sve što je dosada vrijedilo. Sada je narod došao na vlast.” Kao dio “naroda”, smatrao je da ima pravo zanemariti pravila vožnje.Danas se na tu priču možemo nasmijati i pripisati je djetinjastom ponašanju, ali ovakav mentalni sklop u grčkom je društvu sveprisutan. I zaposlenici u javnim službama skloni su zaobići propise ako se s njima ne slažu. Tako je prošlog mjeseca jedan službenik Sveučilišta u Tesaliji odbio poslati osam računala na dva kampusa. Ta računala trebala su se koristiti tijekom glasanja za vladajuća vijeća, kao što je propisano novim zakonom o grčkom visokom školstvu. U pismu nadređenima objasnio je da svoj “otpor” opravdava osobnim moralnim stajalištima i sviješću “aktivnog građanina” te odbio suradnju na uvođenju, kako ga je nazvao “ovog prezira vrijednog zakona”.

Djela građanskog neposluha poput navedenih postala su svakodnevna pojava. U ovom slučaju, iza sveučilišnog službenika stao je Sindikat zaposlenih na sveučilištima, koji je izjavio da je pravo i obveza svakog grčkog građanina oduprijeti se “svim dostupnim sredstvima bilo kome tko pokuša silom prekršiti odredbe ustava”, iako je ovaj zakon usmjeren ka reformi grčkog zastarjelog sveučilišnog sustava i u parlamentu odobren dvotrećinskom većinom. Institucionalizirana sklonost otporu i prkosu zorno prikazuje zašto je u Grčkoj tako teško izvršiti promjene. Krah grčkog gospodarstva dodatno je radikalizirao one posvećene pojmu “otpora”. No postoji i druga skupina građana, koji su tijekom ovog razdoblja uglavnom ostali nijemi, a koji se tek sada usuđuju izustiti riječ “stvarnost”. Kako se ova riječ sve češće spominje, mogućnost promjene u Grčkoj konačno se osjeća u zraku. Nažalost, program financijske pomoći nametnut od strane takozvane velike trojke, odnosno Međunarodnog monetarnog fonda, Europske unije i Europske središnje banke, inzistira na pristupu koji jamči stvaranje nove recesije. Kazneni uvjeti ugovora sabotiraju ionako klimavu transformaciju grčkog kolektivnog identiteta, a to omogućuje onima koji poriču stvarnost da stvore zbrku udruživanjem s dijelom javnosti koji zna da se nešto mora poduzeti, ali odbija recept koji će rezultirati gospodarskom katastrofom.Neki su Grci spremni suočiti se s problemima i prihvatiti nagli pad životnog standarda. Ali većina odbija beznađe u pogledu budućnosti kojega nameću zahtjevi velike trojke. Upravo ti odgovorni Grci uhvaćeni su između radikala koji zazivaju “otpor” prema bilo kakvim promjenama i samoubilačkog recepta trojke. Ako im se omogući prostor za djelovanje, te razumne frakcije mogle bi provesti reforme koje cijela nacija treba ukoliko želi krenuti prema naprijed.

Kostas Tsapogas je bivši glavni urednik atenskog dnevnog lista “Eleftherotypia”, koji je nedavno zatražio financijsku pomoć pred bankrot