Na kraju krajeva, umjetnost prepakiranja dugova dio je magičnog polja kompleksnih financija, dok je posao slanja malih uređaja diljem svijeta opipljiva, fizička aktivnost.

Ali u jednom pogledu financije i moderna proizvodnja imaju mnogo toga zajedničkog: riječ je o njihovom prihvaćanju globalizacije. Zapadna proizvodnja postala je sve ovisnija o prekograničnim sustavima proizvodnje čija je namjena učiniti poslovanje učinkovitijim smještanjem svake faze proizvodnje u regiju gdje se ona može obaviti najprofitabilnije. Slično tome, zapadne financije su prihvatile viziju globalno ujedinjenih tržišta kapitala u svrhu učinkovitijeg bankarstva.Nedavni financijski nemiri razbili su mnoge od pretpostavki koje su prije prevladavale u bankarskom svijetu 21. stoljeća. Postalo je bolno jasno da pomicanje kreditnih rizika oko svijeta u kompleksnim lancima nije učinilo sustav sigurnijim i učinkovitijim kao što su bankari nekada tvrdili.I dok su bankari u šoku postavlja se intrigantno novo pitanje: hoće li nova iskustva dovesti do ponovnog razmatranja pretpostavki i u nefinancijskim sferama? Naposlijetku, u poslijednjim godinama je takozvani “čovjek iz Davosa” uzimao zadravo za gotovo da su globalizacija, kapitalizam slobodnog tržišta i inovacije u potpunosti dobre stvari. No kako vjerovanje u te stavove presušuje, hoće li možda poslovni lideri ponovno razmotriti i svoju ovisnost o, recimo, prekograničnim proizvodnim lancima nabave?

Postoje signali da je započela promjena. Prošlog je tjedna, primjerice, Gerard Kleisterlee, glavni izvršni direktor elektroničke grupe Philips, za Financial Times izjavio da očekuje da će se velike kompanije odmaknuti od daleko raširenih globalnih lanaca nabave. Za promjenu je okrivio ekološka pitanja, objašnjavajući da će “budućnost u kojoj je energija skuplja i manje obilno dostupna dovesti do više regionalnih lanaca nabave”.Ipak, moguće je da ekološka pitanja nisu jedini faktor koji djeluje. U posljednjim godinama zapadni su se proizvođači borili da učine svoje operacije kompaktnima na načine koji su često bili slični (npr. sve su se okretale Kini za jeftinu proizvodnju). No ta je koncentracija stvorila nove ranjivosti i oblike rizika od zaraze. Ili, kao što se spominje fascinantan izvještaj koji je pripremljen za prošlogodišnji Svjetski ekonomski forum: “Ekonomski optimizam lanaca nabave, sa zemljopisnom koncentracijom rizika kao čestom nužnom posljedicom, povećao je ranjivost sustava od prekida lanca nabave.” Poslovni lideri do nedavno nisu bili opterećeni takvim akumuliranim rizicima, no iskustvo kreditne krize pokazalo je da je opasno ignorirati prividno daleke rizike.