Otkako su je razni sanjari zapadnog Manhattana počeli zamišljati, staza High Line simbol je budućnosti New Yorka te naznaka kako bi budućnost grada mogla izgledati da ljudi dovoljno sanjaju i stvaraju. No rijetko je koji od tih naprednih mislilaca mogao predvidjeti ono što je danas očito svakome tko prošeće uzduž ovog urbanog prostora u ljetno predvečerje. High Line New York također vodi u prošlost. Prizori na toj povišenoj i pomno uređenoj šetnici koja se proteže od Ulice Gansevoort do Zapadne 30. ulice odaju dojam kakvog festivala izgubljenih umjetnosti u Gothamu.

Dok sunce zapada za rijeku Hudson, osvaja vas dojam izgubljenog šarma promenada, ležernih razgovora te ponekog stiha koji bi netko zapisao na papir. Grace Wright, studentica koledža Williams koja je ovo ljeto provela odrađujući pripravništvo u tvrtki Marvel Comics, jedne je prozračne kolovoške večeri uživala upravo na taj način. “Ovo je sjajno mjesto gdje možete sjesti i razmišljati”, rekla je, odmarajući se na klupi. “Umirujuće je. Jeste li kad promatrali promet koji pod vama teče?” Grace je odrasla u Tennesseeju, a u zelenilu High Linea je, kaže, otkrila nešto utješno. “Visoka me trava podsjeća na dom”, kaže. Da nema hodača u japankama, slušalica u ušima i raznoraznih oblika sladoleda, prolaskom ovom šetnicom mogli bismo se zapitali jesmo li prošli kroz kakav vremenski procjep i dospjeli na kraj devetnaestog stoljeća. “Ovdje je kao na idiličnoj šetnici iz 19. stoljeća”, kaže André Balazs, vlasnik hotela Standard, koji se proteže na kraju zavojite šetnice poput kakvog skloništa superheroja. “Gotovo možete zamisliti šetače sa suncobranima.” Mogli biste naići i na kakav piknik, kao u zlatno doba američkog romana. “Ljudi ovuda šetaju i razgovaraju”, kaže kuhar Tom Colicchio, čiji stan na Ulici Horatio gleda na High Line. “Vraća nas u stara vremena. Možda ne u vremena Edith Wharton, ali barem u vremena kad nije bilo mobitela.” No taj se vremenski procjep vrlo brzo zatvori čim se spustite u Meatpacking District, koji noću ne odiše decentnim sjajem kraja 19. stoljeća, već drečavim zvukom klubova s kraja osamdesetih, gdje ulicama odzvanjaju visoke potpetice i gdje su Vin Diesel i Paris Hilton i dalje modni uzori.

“U ovoj četvrti moraš biti kul”, rekla je jedna česta posjetiteljica klubova u crnoj haljini svojem pratiocu u odjeći bež boje. O tome bi se dalo raspravljati. “Ovdašnja ekipa nije cool”, kaže Nick Quested, vlasnik producentske tvrtke Goldcrest Films, koji u Meatpacking District ima ured. “Prodaja pića u bocama dotukla je newyoršku klupsku scenu, koja se danas svela tek na razmetljivo pokazivanje bogatstva.” André Balazs kaže: “Ovaj je živahni dio grada oduvijek živio noću. Nekoć se ovdje pakiralo meso, a danas se pune klubovi. Čak im je i radno vrijeme slično, a danas usred nje prolazi ova idilična staza.” Takav je New York – maničan i prigušen istovremeno. Kad pogledamo High Line, zapanjujuje neposredna intimnost sudara tih dvaju svjetova te drastično različite interpretacije urbanog života na gornjem i donjem kraju šetnice. Stanite na dio šetnice kraj 20. ulice i pogledajte prema istoku – ondje se nalazi reklama za Coronu, čiji slogan “Isključujem se. Nađite vlastitu plažu”, odlično dočarava raspoloženje koje vlada kad visoka tamnozelena trava na šetnici High Line leluja na vjetru. Promatrači se ovdje ne naslanjaju kako bi promatrali more, već sjede na promatračnici iznad 10. avenije, kaže Grace Wright, i promatraju kako automobili prolaze. Andréu Balaszu pojam High Line predstavlja simbol urbanog obnavljanja. “Taj će pojam biti toliko prepoznatljiv da će u Berlinu, Bostonu i Bangaloreu nastati slične šetnice, koje će ljudi odmah prepoznati kao High Line tih gradova”, predviđa Balasz.

Jeff Gordinier