Dvadeset godina nakon ujedinjenja, Njemačka se napokon pomirila sa samom sobom i to na način koji je poslijeratna generacija proglasila nemogućim.

Promjena je očita u radijskim valovima, gdje se njemačke pjesme vraćaju u velikom stilu i natječu protiv dominantne američke zabavne glazbe. Književne uspješnice tiču se Goethea i Schillera te potiču čitatelje na ponovno otkrivanje ljepota Njemačke pješice, autom ili vlakom, od bavarskih Alpa do starih luka na Baltičkom moru.Usprkos strahovima od rasta prihodovne nejednakosti, njemači gospodarski motor bruji punom snagom, a u bivšoj Istočnoj Njemačkoj stopa nezaposlenosti značajno je smanjena. Istodobno, kancelarka Angela Merkel predvodi blok zemalja koje su se usprotivile Obaminom pozivu na isplatu poticaja kao uspješnoj mjeri za borbu protiv gospodarske krize, uvjerena da bi svijet trebao slijediti primjer štedljive Njemačke. Njemački ponos nije nestao nakon njenog poraza u Drugom Svjetskom Ratu. Samo je pao u dubok zimski san. Zemlja se sada probudila i spremna je slaviti svoju gospodarsku genijalnost, kulturalna blaga i neokaljana razdoblja svoje povijesti.I dok Njemačka kreće ovim putem otkrivanja same sebe, postavlja se pitanje hoće li na njemu zaboraviti i ostaviti za sobom europski projekt koji je u nemaloj mjeri izgrađen upravo na poslijeratnoj krivnji cijele jedne nacije i na njenom bogatstvu. “Možda je ponovno došlo naše vrijeme”, izjavila je socijalna radnica Catherine Mendle (25) za vrijeme nedavne šetnje staklenobetonskim hodnicima Bundeskanzleramta, ureda kancelarke. “Patimo od sindroma ekstremnog pomagača, pokušavamo iznova zadobiti ljubav cijelog svijeta, ali u tome pretjerujemo”, nastavila je. Ona smatra da je Njemačka svedena na jednostavne stereotipe: Oktoberfest, tvornice automobila, Holokaust, ali da njezina bogata glazbena i književna tradicija, kao i trajni naglasak na društvenom blagostanju te posvećenost očuvanju okoliša zaslužuju više poštovanja kako u inozemstvu, tako i na domaćem tlu.“Trenutno u Njemačkoj postoji snažna želja da istražimo vlastiti doprinos svjetskoj kulturi”, izjavio je Matthias Matussek, novinar časopisa Der Spiegel i autor knjige o razlozima za ponos na Njemačku.

Njegova knjiga prouzrokovala je popriličnu kontroverzu kad je objavljena 2006. godine, a sada je “tek jedna od mnogih”, priča Matussek.Velikim i malim potezima Njemačka napinje mišiće i ponovno uspostavlja dugo potiskivani nacionalni ponos. Osjeća se lagodnije u vezi same sebe i svojih simbola, kao što su zastava i himna. Premda su i dalje svjesni svoje povijesti, Nijemci joj više ne dopuštaju da diktira njihove poteze. Čak ni u Njemačkoj ova promjena nije opće prihvaćena. Dovela je do neobičnih prizora, poput onoga kad su antinacionalistički nastrojeni njemački ljevičari dva puta ovoga ljeta tijekom Svjetskog prvenstva uklonili 15metarsku njemačku zastavu izvješenu od strane libanonskih doseljenika na pročelje zgrade u berlinskoj četvrti Neukölln u čast pobjeda nogometne reprezentacije prepune djece imigranata.Strahuje se i od pojave (ili uskrsnuća) šovinizma, kojem smo nedavno svjedočili u pogrdnoj bujici protiv muslimana Thila Sarrazina, koji je 9. rujna napustio svoj položaj u Njemačkoj središnjoj banci, nakon što je objavio uspješnicu u kojoj tvrdi da muslimanski doseljenici iscrpljuju socijalne prihode te ih se rađa više od etničkih Nijemaca. Diplomati i političari sve su glasniji u izražavanju zabrinutosti glede smjera njemačke politike u posljednjih nekoliko godina, bilo da se radi o spornom plinovodu s Rusijom ili blokiranju članstva u NATO-u Gruziji i Ukrajini.Vodeći filozof Jürgen Habermas nedavno je upozorio da je Njemačka postala “narcisoidni div”. Financijski stručnjak George Soros ovog je ljeta u govoru održanom u Berlinu izrazio mišljenje da vlada svojim gospodarskim mjerama “ugrožava Europsku Uniju”.Plaće i životni standard Nijemaca nije se popravio usprkos ekonomskom jačanju, pa su više nego ikada razočarani financijskim zahtjevima Europske Unije.

Dok druge europske zemlje Njemačku vide kao tvrđavu produktivnosti zbog zavidno konkurentnih izvozničkih tvrtki, ovdje se rasprava o budućnosti svodi na problem starenja i smanjenja populacije te povećanja deficita kojeg će u budućnosti morati otplaćivati manja i starija populacija. Lokalna uprava naročito je teško zadužena.Europska dužnička kriza “probudila je ljude i natjerala ih da si postave ključna pitanja”, tvrdi bavarska kućanica Ulla Röbke (65). “Ne možemo pomagati drugim državama kad imamo toliko vlastitih dugova.”Kako odumire generacija Drugog Svjetskog Rata počinje se događati značajna smjena generacija. Mlađim Nijemcima rat u Europi više ne predstavlja opipljivo sjećanje ili osjetni strah. U vladi kancelarke Merkel, samo je jedan ministar rođen prije kraja rata. Troje ih je rođeno 1970ih. Philipp Missfelder (31), vođa mladeži kancelarkine stranke, vodeći je član generacije mladih njemačkih političara. U nedavnom je intervjuu naveo ne Francusku, ne Poljsku, već Kinu i njezine susjede kao zemlje najvažnije za budućnost Njemačke te se požalio na prekobrojne sastanke Europske Unije kojima kancelarka Merkel mora prisustvovati i zbog čega ne može na dulje vrijeme otputovati u Aziju te ondje uspostaviti važne kontakte i izgraditi odnose. Missfelder je nastavio rekavši da je njemačka javnost zabrinuta zbog dugovanja i sve veće nejednakosti kod kuće. “Ljudi se boje; gospodarstvo cvjeta, ali plaće ostaju iste”, a ujesen će radnici morati izdvajati i više novca za zdravstvo. “Sudjelovanje u prosperitetu se smanjilo.”

Nicholas Kulish; Victor Homola i Stefan Pauly doprinijeli izvještaju