Energijom se mora raspolagati učinkovito, bilo kakav drugačiji stav prema korištenju energije neodgovoran je prema okolišu, ali i skup, ističe Žarko Horvat, direktor industrijske ekologije u Holcimu. Racionalno postupanje s energijom je mjera štednje, a primjena takvih mjera dio je “obavezne literature“ svakog uspješnog menadžera. “Svaka tvrtka u Hrvatskoj već pri izradi poslovnih planova može i mora razraditi načine na koje će racionalno postupati s energijom kako bi postigla kvalitetan poslovni rezultat”, rekao je Horvat. Na upit koje tvrtke u Hrvatskoj učinkovito raspolažu energiju, on ističe da je odgovor krajnje jednostavan jer s energijom racionalno postupaju samo uspješne tvrtke, jer u protivnom ne bi imale taj status. No, dodaje, nije dovoljno samo promatrati energetsku učinkovitost, onako kako se to često čini kod nas, potrebno je sagledati veću sliku, a kao primjer navodi trgovačke centre.

Štedne žarulje nedovoljne
“Svaki novoizgrađeni trgovački centar u Hrvatskoj je prepun štednih sijalica jer su obične preskupe. Međutim, pri projektiranju tih centara zaboravljaju se u potpunosti iskoristiti mogućnosti aktivnog i pasivnog osvjetljavanja prostora dnevnim svjetlom. Samim tim ne možemo govoriti o racionalnom postupanju s energijom, barem ne u svim tvrtkama. Običnim rječnikom, prvo trebamo ugasiti sva svjetla koja nam ne trebaju, a tek onda mijenjati preostale sijalice štednima”, ističe Horvat. Prema njegovim riječima, ušteda energije i racionalno postupanje s njom sastavni su dio Holcimove poslovne strategije. Proizvodnja cementa energetski je vrlo intenzivna pa je inovativan i nadasve racionalan odnos prema energiji pitanje konkurentnosti. Osim što tvrtka reciklira gotovo 90 posto otpadne energije, istražuju se i drugi jeftiniji energenti. Na primjer, toplinska energija nastala tijekom pečenja klinkera, osnovnog materijala u proizvodnji cementa, koristi se za predgrijavanje sirovine ili cementa, dok se zamjenskim gorivima i sirovinama nastoji smanjiti udio klinkera u proizvodnji cementa. Samim tim, tvrtka smanjuje i emisiju ugljikova dioksida.

Viša cijena prilagodbe
Ekologija i svijest o zaštiti okoliša može biti ekonomična za gospodarske subjekte, može se i shvatiti kao antirecesijka mjera, smatra Horvat. “Pribojavam se da bi se recesija mogla iskoristiti za odgađanje donošenja važnih odluka, poglavito po pitanju ublažavanja emisija stakleničkih plinova. Naravno da posljedice ovakvih odluka koštaju, ali koliko nas može koštati kasniji proces prilagodbe? A onda će recesija biti trajna”, objašnjava Horvat. Projekt Carbon Footprint, dodao je Horvat, može značajno doprinijeti općem prihvaćanju smanjenja emisija stakleničkih plinova jer je usmjeren prema svima. Naime, često se očekuje da samo pojedini sektori, primjerice energetska ili cementna industrija, učine nešto po pitanju učinkovitog pristupa smanjenju stakleničkih plinova ili obnovljivih izvora energije, a pritom se zaboravlja da ti sektori zapravo zadovoljavaju potrebe svih ostalih, koji se ponašaju manje racionalno. “Jedino sinergijom napora svih nas pojedinačno je moguće postići zadovoljavajuće rezultate. Carbon Footprint nas podsjeća upravo na to”, zaključio je Horvat.
(kr)