Pad Berlinskog zida jedan je od najvažnijih političkih događaja u posljednjih 50-ak godina. Tog je trenutka spašeno nekoliko desetaka milijuna ljudi iz okova komunizma, a završen je i hladni rat koji je mogao kulminirati nuklearnim sukobom.

U proteklih 20 godina svijet se doista stubokom izmijenio, a zemlje pod nekadašnjom željeznom zavjesom doživjele su ekonomski i politički procvat. No tadašnja vizija o novom svjetskom poretku koji će donijeti dugoočekivani globalni mir nije se ostvarila. Sukobi i ratovi i dalje tinjaju, uglavnom zbog nacionalizma, religije ili jednostavno zbog straha. Iako su se europske države iz bivšega komunističkog režima mahom opredijelile za demokraciju te ekonomske i političke slobode, u nekim zemljama, poput Kine, Rusije i pojedinih arapskih država, i dalje vlada autokracija. Poštovanje ljudskih prava u tim je zemljama još daleko od ideala koje nameće Zapad. Iako se, primjerice u Kini, sloboda očituje u ekonomskom segmentu, što pokazuje i sve veći broj novopečenih bogataša, političke slobode daleko od su onih u zapadnom svijetu. Čak ni internet tamo nije slobodan. No ni Zapad nije pošteđen od bolesti modernog društva, njega je pak pogodio kapitalizam. Iako je riječ o ideologiji koja prije svega pretpostavlja slobodu kapitala, globalni je svijet odvela u financijsku krizu. Kriza je rezultirala ekonomskom ovisnošću u sredstvima iz proračuna, bilo za posrnule financijske gigante ili milijune i milijune nezaposlenih. Politički sigurni Amerikanci postali su ekonomski bogalji. I dok mediji diljem svijeta traže odgovornost bankara iz Lehman Brothersa, JP Morgana i drugih financijskih institucija za krizu zbog koje su milijuni ostali bez posla, što i te kako podsjeća na grijehe komunizma koji nije bez posla ostavio samo nekoliko milijuna ljudi, nego je osiromašio kompletnu srednju klasu, tko uopće može procijeniti koje je od ta dva “zla” gore? Tko je uopće s padom Berlinskog zida, kada se govorilo o početku mira na svijetu, mogao zamisliti da će svijet kroz samo dva desetljeća poprimiti sve samo ne mirne obrise? Rusija danas tvrdoglavo čuva i debelo naplaćuje svoj plin, Britanci namjerno demoniziraju ostatak EU, bogati Saudijci financiraju islamske teroriste… Sjedinjene Države i dalje su na vrhu, kao najprosperitetnija država svijeta, dokazujući kako je upravo njihov neoliberalni pristup ekonomskoj politici najbolji. No odmah do SAD-a je Kina, zemlja koja je netom izašla iz okova komunističke ideologije, a koja predvodi niz zemalja s brzorastućim ekonomijama. Upravo te dvije države tako suprotne i različite jedna od druge govore da se u posljednjih 20-ak godina zapravo malo toga promijenilo, i to nabolje.