Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Duša novih haktivista

Autor: The New York Times
25. ožujak 2012. u 22:00
Podijeli članak —

Postdiplomac sveučilišta Cornell Robert Tappan Morris 1988. godine pustio je računalni virus na tada još krnju inačicu interneta. Kasnije je izjavio da je to bio eksperiment, ali kod kojega je napisao je izmakao kontroli i zarazio otprilike 50.000 računala tada spojenih na mrežu. I tako je Morris postao jedan od prvih hakera na sudu. Uslijedili su šaljivdžije koji su se hvalisali ostavljajući vlastite potpise posvuda po internetu.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Nakon toga organizirani zločin otkrio je da putem interneta može prodrijeti u banke. A onda su došli haktivisti. Pod imenom Anonymous, koje su si sami nadjenuli, hakirali su konferencijski poziv skupine agenata FBIja (u siječnju) te provalili u vatikanske računalne mreže (ovog mjeseca). Postalo je nemoguće razaznati tko ili što će biti sljedeća meta Anonymousa. Oni koji ih osuđuju i oni koji ih brane prepiru se oko toga bi li se prema njihovim djelima trebali odnositi kao prema političkom prosvjedu ili zločinu. Skupina Anonymous nema vođe, multinacionalna je i poznata po sveprisutnim maskama Guya Fawkesa, a gorljivo se bave nizom problema, od represije u Tunisu preko prava životinja u Tennesseeju do zviždačke stranice WikiLeaks. Štogod bila njihova poruka, internet je dodatno pojačava, što im je i cilj. U vremenu kada su život, trgovina i državništvo postali digitalni, haktivisti mogu vrlo lako zaprijetiti vladama ili objaviti brojeve kreditnih kartica nevinih pojedinaca. “Oružje je svima dostupno, a tehnologija sofisticiranija”, kaže Chenxi Wang, potpredsjednik za sigurnost u tvrtki Forrester Research. “Sve je na internetu, vaš život, moj život, i upravo zbog toga to je oružje puno ubojitije.” Anonymousi su dobili mnoštvo sljedbenika. Bilo tko može pripadati skupini Anonymous. I svatko tko se naziva Anonymousom može izvršiti napad u ime te organizacije. Neke frakcije Anonymousa čistom silom ruše web stranice. Druge pak provaljuju u sustave i kradu podatke. Zaprijetili su rušenjem glavnih servera i domena, dijela temeljne infrastrukture interneta, 1. travnja, što bi u biti značilo da će cijeli internet krahirati. Mary Landesman, sigurnosna stručnjakinja trenutno zaposlena u tvrtki Cisco, prati kibernetski zločin od najranijih dana, kada su se autori virusa hvalisali svojom robom na oglasnim pločama foruma, a hakeri iz zabave nagrđivali pornografske stranice.

Postdiplomac sveučilišta Cornell Robert Tappan Morris 1988. godine pustio je računalni virus na tada još krnju inačicu interneta. Kasnije je izjavio da je to bio eksperiment, ali kod kojega je napisao je izmakao kontroli i zarazio otprilike 50.000 računala tada spojenih na mrežu. I tako je Morris postao jedan od prvih hakera na sudu. Uslijedili su šaljivdžije koji su se hvalisali ostavljajući vlastite potpise posvuda po internetu.

Nakon toga organizirani zločin otkrio je da putem interneta može prodrijeti u banke. A onda su došli haktivisti. Pod imenom Anonymous, koje su si sami nadjenuli, hakirali su konferencijski poziv skupine agenata FBIja (u siječnju) te provalili u vatikanske računalne mreže (ovog mjeseca). Postalo je nemoguće razaznati tko ili što će biti sljedeća meta Anonymousa. Oni koji ih osuđuju i oni koji ih brane prepiru se oko toga bi li se prema njihovim djelima trebali odnositi kao prema političkom prosvjedu ili zločinu. Skupina Anonymous nema vođe, multinacionalna je i poznata po sveprisutnim maskama Guya Fawkesa, a gorljivo se bave nizom problema, od represije u Tunisu preko prava životinja u Tennesseeju do zviždačke stranice WikiLeaks. Štogod bila njihova poruka, internet je dodatno pojačava, što im je i cilj. U vremenu kada su život, trgovina i državništvo postali digitalni, haktivisti mogu vrlo lako zaprijetiti vladama ili objaviti brojeve kreditnih kartica nevinih pojedinaca. “Oružje je svima dostupno, a tehnologija sofisticiranija”, kaže Chenxi Wang, potpredsjednik za sigurnost u tvrtki Forrester Research. “Sve je na internetu, vaš život, moj život, i upravo zbog toga to je oružje puno ubojitije.” Anonymousi su dobili mnoštvo sljedbenika. Bilo tko može pripadati skupini Anonymous. I svatko tko se naziva Anonymousom može izvršiti napad u ime te organizacije. Neke frakcije Anonymousa čistom silom ruše web stranice. Druge pak provaljuju u sustave i kradu podatke. Zaprijetili su rušenjem glavnih servera i domena, dijela temeljne infrastrukture interneta, 1. travnja, što bi u biti značilo da će cijeli internet krahirati. Mary Landesman, sigurnosna stručnjakinja trenutno zaposlena u tvrtki Cisco, prati kibernetski zločin od najranijih dana, kada su se autori virusa hvalisali svojom robom na oglasnim pločama foruma, a hakeri iz zabave nagrđivali pornografske stranice.

U prosincu 2000. naišla je na tužaljku, jedan autor virusa na forumu se zapitao kamo su nestali njegovi prijatelji. Mary Landesman shvatila je to kao upozorenje o budućoj opasnosti. Naime, autori virusa počeli su raditi za nekoga tko im plaća, prestali se busati o prsa i prešli u tajnost. Početkom 2000ih sramežljivo je počela nicati multinacionalna zločinačka poslovna mreža. Hakeri su trgovali programima i zloćudnim softverom te provaljivali u bankovne račune. Uskoro su prsteni kibernetske špijunaže počeli krasti izvorne kodove. Hakeri s političkom motivacijom počeli su se pojavljivati krajem 1990ih. Primjer toga su dvoboji kineskih i tajvanskih hakera. Aktivisti protiv nuklearne energije nagrdili su stranicu indijske vlade nakon što su vlasti u New Delhiju izvršile nuklearno testiranje. Skupina Anonymousa ispisala je nova pravila za haktiviste. Počela je puno šire propitivati politički i gospodarski poredak. “Ne želim zvučati senzacionalistički, mislim to u pravom smislu te riječi: ovo doista jest kibernetski rat”, kaže Richard Power, koji je kronološki prikazao kibernetski zločin 1990ih u svojoj knjizi “Zamršena mreža” (“Tangled Web”). “Nije riječ o samo jednom, točno određenom cilju. Oni napadaju čitavu strukturu moći.” Anonymous je po prvi puta izrazio svoj politički stav kad je 2008. usmjerio pažnju na Scijentološku crkvu. Ubrzo se pretvorio u višenamjenski globalni pokret. Zalaže se za rješenje problema koji more mlade, od pokreta “Okupirajmo Wall Street” preko Arapskog proljeća do cenzure interneta. Gabriella Coleman, antropologija koja proučava haktivističku kulturu, opisala je Anonymouse kao suvremene “prevarante”, zaigrane, a katkad potpuno užasavajuće. “Vrlo je teško”, kaže, “odrediti tko su u sociološkom smislu”.

Somini Sengupta

Autor: The New York Times
25. ožujak 2012. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close