Filmski glamur koji je mladu Jean Seberg doveo u Champs-Élysées radi susreta s Jean-Paul Belmondom, njezinim zgodnim gangsterom u neprestanom lovu na suknje, davno je nestao, baš kao i većina prepoznatljivih mjesta iz slavnog filma JeanLuc Godarda iz 1960. godine pod naslovom “Do posljednjeg daha”, svojevrsne francuske himne američkoj popularnoj kulturi. Tek rijetki Parižani koji ne rade u toj četvrti danas odlaze u Champs-Élysées jer je smatraju mjestom okupljanja provincijalaca i turista.

U posljednjih nekoliko godina veliki dio te avenije preuzele su modne kuće koje nikako ne spadaju pod visoku modu. Nedavno je ondje otvoren dućan Banana Republic, a i Levi’s ima golemu novu trgovinu. Tim potezom pridružili su se Gapu, Nikeu, Tommy Hilfigeru i Abercrombie & Fitchu. Prije su se velike trgovine poput Virgina te europski brendovi kao što su H&M, Zara, Adidas i Nespresso uselili u prostore tik uz francuske marke poput Louis Vuittona, Lacostea, Sephore i Peugeota.“Ova avenija ne postoji u mislima Parižana, barem ne u njihovoj svakodnevici”, kaže Céline Orjubin (31), spisateljica koja je u Pariz doselila iz Bretanje. “Na aveniji Champs-Élysées nemam taj neki egzotični osjećaj. Zapravo kad ste tamo, kao da niste nigdje jer se ondje nalaze iste stvari kao i svugdje drugdje.” Champs-Élysées (u prijevodu Elizejske poljane) u Francuskoj već dugo ima središnju ulogu. Spaja Trg sloge (Place de la Concorde), gdje je Marija Antoaneta zajedno s mnogim drugima izgubila glavu na giljotini za vrijeme Francuske revolucije, sa Slavolukom pobjede (Arc de Triomphe), koji je podignut 1836. u počast poginulima u Francuskoj revoluciji i Napoleonskim ratovima te je postala prizorište vojnih parada francuskih postrojbi, kao i osvajača. Među osvajače se ubrajaju Nijemci 1871. i 1940., te Slobodni Francuzi i saveznici nakon Drugog svjetskog rata. Na svojevrstan je način ona simbol oslobođene Francuske, kako strancima, tako i samim Francuzima.“U 1950-ima i 1960-ima, Champs-Élysées bio je popularno sastajalište”, kaže Jacques Huber-tRodier (58), pisac za Les Echos, čije se sjedište nekada nalazilo na toj aveniji.

Ali danas “to više nije mjesto za Parižane”, kaže, dodavši pomalo tugaljivo, “to više nije mjesto za ljubavnike”. JeanNoël Reinhardt, predsjednik trgovačke udruge Comité Champs-Élysées kaže da se avenija promijenila, baš kao i cijeli svijet. “Za Francuze ona je postala izlog u svijet globalne trgovine, nešto nalik na Petu aveniju u New Yorku”, objašnjava. Ovom avenijom dugom dva kilometra dnevno prođe oko 300.000 ljudi, a u dane vikenda i pola milijuna. U idealnim uvjetima, kaže Reinhardt, ta avenija je “mjesto trgovanja, kulture i dokoličarenja, mjesto kojim šetate od Slavoluka pobjede do vrtova Tuileries, mjesto gdje možete popiti čašu vina ili ručati”. No priznaje da su zbog udvostručenja najamnine kulturne ustanove u velikoj opasnosti. Naime, malene nezavisne umjetničke kuće odmah uz tu aveniju Le Lincoln i Le Balzac suočavaju se s ozbiljnim problemima. A drugi kino multipleksi u Parizu Champs-Élyséesu su preoteli dva milijuna kino karata godišnje, dodaje Reinhardt.Vlasnik kuće Le Balzac Jean-Jacques Schpoliansky (68) vlasnik je kino dvorane koja je već tri generacije u vlasništvu njegove obitelji. U kinu organizira kulinarske večeri i prikazuje snimke opera. Ima glasilo i klub vjernih posjetitelja. Nekoć raskošno predvorje u art deco stilu i djedov ured preinačio je u dvije manje prostorije za projekcije. No prodaja karata se usprkos tome smanjuje. “Moramo nekako očuvati raznolikost avenije”, smatra Schpoliansky. “To je važno za Francusku. Osjećam da mi je dužnost navesti ih da se vrate i zaborave na sliku ulice koja gubi svoju dušu.”

Steven Erlanger; Elvire Camus i Maia de la Baume doprinjeli izvještaju

Američki vojnici 1944. godine marširali su avenijom Champs-Élysées; za njima su ubrzo uslijedile svjetski poznate marke