EN DE

Britanija ponavlja neuspjeli pokus

Autor: The New York Times
11. prosinac 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Uvodnik The Timesa

Prije godinu i pol dana britanski je premijer David Cameron došao na vlast te obećao da će smanjiti deficit i radikalnim mjerama štednje potaknuti gospodarski rast. Njegova su nastojanja neslavno završila. No nikakvu lekciju nije naučio, a umjesto da promijeni smjer djelovanja, njegova koalicija Konzervativne i Liberaldemokratske stranke stvar će još pogoršati nametanjem još strožih mjera štednje već oslabljenom gospodarstvu.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Nažalost, ni Europa ni republikanci u američkome Kongresu neće ništa naučiti na lošem britanskom primjeru. Turobni novi podaci objavljeni u studenome pokazuju da Velika Britanija nije ostvarila nikakav rast, da stopa nezaposlenosti i dalje raste te da omjer državnog duga prema bruto domaćem proizvodu raste brže nego što je predviđeno. Uz nedovoljan rast i potrošačku potražnju koju su zatrle mjere štednje Cameronova vlada svoje je planove za smanjenje deficita morala odgoditi. Danas obećava dublje rezove potrošnje na godišnjoj razini i produljenje mjera štednje do 2017. Dotad će Britanija pretrpjeti sedmogodišnje osiromašenje javnih usluga i izgubiti potencijalni rast. Prema službenim predviđanjima u ovom će se tromjesečju proizvodnja smanjiti za 0,1 posto, a u prvom tromjesečju 2012. porasti za tek 0,1 posto, što u tehničkome smislu ne znači recesiju. No recite to 2,6 milijuna nezaposlenih Britanaca, a ta je brojka najveća u posljednjih 17 godina. Preko milijun nezaposlenih mladi su od 16 do 24 godine, a znak je to kako se gospodarskoj budućnosti Velike Britanije crno piše. Britanske je muke dijelom uzrokovala svjetska financijska kriza. Katastrofalno vodstvo eurozone, kojoj Velika Britanija ne pripada, ali kupuje 40 posto njezina izvoza, značajno je otežalo oporavak. No ponajveći je čimbenik odluka Cameronove vlade da se u pogrešnom trenutku i u vrlo nepovoljnoj gospodarskoj okolini provedu mjere štednje u javnoj potrošnji. S obzirom na to da kriza eurozone ugrožava izvozna tržišta, smanjenje domaće potražnje utoliko je manje gospodarski logično. Vlada mora pronaći način za poticanje potražnje kad to već privatni sektor sam ne uspijeva učiniti. Mudriju politiku i usklađivanje kratkoročnih poticaja s dugoročnim smanjenjem deficita trebalo je početi provoditi još lani. Britanski dug, kad se mjeri u odnosu prema bruto domaćem proizvodu, nije visok kao dug Grčke ili Italije. Usto, Velika Britanija i dalje ima svoju valutu. Uspješnom devalvacijom funte država može značajno unaprijediti konkurentnost u izvozu. Međutim, Cameronova vlada ustraje na neuspjelom i neodgovornom putu koji neće tako skoro dovesti do oporavka.

Prije godinu i pol dana britanski je premijer David Cameron došao na vlast te obećao da će smanjiti deficit i radikalnim mjerama štednje potaknuti gospodarski rast. Njegova su nastojanja neslavno završila. No nikakvu lekciju nije naučio, a umjesto da promijeni smjer djelovanja, njegova koalicija Konzervativne i Liberaldemokratske stranke stvar će još pogoršati nametanjem još strožih mjera štednje već oslabljenom gospodarstvu.

Nažalost, ni Europa ni republikanci u američkome Kongresu neće ništa naučiti na lošem britanskom primjeru. Turobni novi podaci objavljeni u studenome pokazuju da Velika Britanija nije ostvarila nikakav rast, da stopa nezaposlenosti i dalje raste te da omjer državnog duga prema bruto domaćem proizvodu raste brže nego što je predviđeno. Uz nedovoljan rast i potrošačku potražnju koju su zatrle mjere štednje Cameronova vlada svoje je planove za smanjenje deficita morala odgoditi. Danas obećava dublje rezove potrošnje na godišnjoj razini i produljenje mjera štednje do 2017. Dotad će Britanija pretrpjeti sedmogodišnje osiromašenje javnih usluga i izgubiti potencijalni rast. Prema službenim predviđanjima u ovom će se tromjesečju proizvodnja smanjiti za 0,1 posto, a u prvom tromjesečju 2012. porasti za tek 0,1 posto, što u tehničkome smislu ne znači recesiju. No recite to 2,6 milijuna nezaposlenih Britanaca, a ta je brojka najveća u posljednjih 17 godina. Preko milijun nezaposlenih mladi su od 16 do 24 godine, a znak je to kako se gospodarskoj budućnosti Velike Britanije crno piše. Britanske je muke dijelom uzrokovala svjetska financijska kriza. Katastrofalno vodstvo eurozone, kojoj Velika Britanija ne pripada, ali kupuje 40 posto njezina izvoza, značajno je otežalo oporavak. No ponajveći je čimbenik odluka Cameronove vlade da se u pogrešnom trenutku i u vrlo nepovoljnoj gospodarskoj okolini provedu mjere štednje u javnoj potrošnji. S obzirom na to da kriza eurozone ugrožava izvozna tržišta, smanjenje domaće potražnje utoliko je manje gospodarski logično. Vlada mora pronaći način za poticanje potražnje kad to već privatni sektor sam ne uspijeva učiniti. Mudriju politiku i usklađivanje kratkoročnih poticaja s dugoročnim smanjenjem deficita trebalo je početi provoditi još lani. Britanski dug, kad se mjeri u odnosu prema bruto domaćem proizvodu, nije visok kao dug Grčke ili Italije. Usto, Velika Britanija i dalje ima svoju valutu. Uspješnom devalvacijom funte država može značajno unaprijediti konkurentnost u izvozu. Međutim, Cameronova vlada ustraje na neuspjelom i neodgovornom putu koji neće tako skoro dovesti do oporavka.

Autor: The New York Times
11. prosinac 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close