Skladatelj je prošlog mjeseca ušetao u Studio 2 Newyorškog baleta kako bi prvi put vidio koreografiju koju je Peter Martins smislio za njegov glazbeni broj “Ocean’s Kingdom”. Sljedećih je sat vremena 48 plesača i plesačica izvodilo ljubavnu priču koja se odvija na kraljevskom dvoru u podmorju, među čarobnim šumama, plemićima, sluškinjama i lopovima. Akrobati su skakali, izvodili su se dvorski plesovi, odigravale bitke, a bilo je čak i pijanog humora. Na kraju probe skladatelj je skočio i povikao: “Bravo!”

Radi se, naime, o bivšem članu Beatlesa Paulu McCartneyu, a ovo mu je prvi balet. McCartney se uključio u sve faze baleta: radnju, setove, kostime pa čak i poneke plesne pokrete. “Sjajno mi je to što dosad na ovakvom projektu nisam surađivao”, rekao je McCartney nakon probe. “Htio sam u ovome sudjelovati i zbog novih iskustava.” Gradska baletna trupa često surađuje s novim skladateljima, kao što su Wynton Marsalis, EsaPekka Salonen, Charles Wuorinen i John Adams, no uloga skladatelja uglavnom je ograničena. Sara Mearns, koja tumači glavnu ulogu princeze Honorate, kaže da McCartney “značajno doprinosi svakom dijelu pripreme baleta i uistinu se sav dao u to. Ovakva je energija novitet za sve nas.” “Ocean’s Kingdom” glavni je komad gradskog baleta za ovu sezonu. Premijera će se održati 22. rujna na godišnjoj gala večeri trupe, a McCartneyevo ime zasigurno će privući mnoge koji inače ne posjećuju baletne predstave. Produkcija stoji oko 800.000 dolara, kaže izvršna direktorica gradskog baleta Katherine Brown, “što za produkciju ovih razmjera i nije previše”. “McCartney nam je svoje usluge ustupio bez naknade”, kaže Brown, a njegova kći Stella, koja je dizajnirala kostime za balet, “značajno je smanjila cijenu svojeg rada”. Za gradski je balet, kaže Brown, “ova investicija korak u izgradnji repertoara i proširenja publike”. Godišnja gala večera, na kojoj bi se prije prikupilo najviše 2 milijuna dolara, ove je godine već privukla preko 3,7 milijuna dolara. Karte se izvrsno prodaju, kaže Brown, a javili su se i novi pokrovitelji. “Iznenađena sam koliko smo široku publiku privukli”, kaže.

“Ocean’s Kingdom” u mnogočemu je klasičan balet. Milozvučno je to orkestralno djelo u četiri čina koje prati ljubavnu priču. Priča prati avanture Honorate, kćeri kralja Oceana, i dva zemaljska plemića koji se bore za njezinu naklonost – kralja Terre i njegova brata Stonea. McCartneyeva glazba podsjeća na djela Čajkovskoga, Elgara i Vaughana Williamsa s primjesama Gershwina. McCartney je jednostavno mogao skladati glazbu i Martinsu prepustiti ostatak, ali nije to učinio. “Naviknuo sam na rad i na uključenost u mnoge elemente onoga čime se bavim”, kaže. Napisao je priču u cijelosti i oslikao projekcijske kulise za svaki čin. Također je predložio da se u kostim negativaca uključe tetovaže. Martins se prisjeća kako je McCartneyu rekao: “Samo još koreografiju nisi obradio.” A onda se, prisjeća se Martins, jednog dana dok su zajedno slušali glazbu “McCartney ustao i dramatično ukipio i palo mi je napamet da taj pokret ubacim u balet.” Suradnja je započela kad su se McCartney i Martins u ožujku 2010. godine susreli na humanitarnoj večeri za prikupljanje sredstava za Američku školu baleta. Martins je vrlo brzo nakon toga pitao McCartneya, koji je od 1991. godine do danas objavio četiri albuma klasične glazbe, bi li bio zainteresiran za pisanje glazbe za balet. (CD s glazbom iz baleta “Ocean’s Kingdom” izaći će 4. listopada). McCartney je već ranije napisao dojmljiv glazbeni broj s elementima zvukova mora za francuskog filmaša Jacquesa Perrina, no on ga tada nije iskoristio.

Sad mu je našao svrhu, no nije imao nikakvih smjernica. “Pokušao sam se prisjetiti koliko znam o baletu, a znam koliko i svaki čovjek – Labuđe jezero, Orašara. Pomislio sam da nema smisla da uopće pokušavam s tim kad je to Čajkovski učinio bolje nego što bih ja ikad mogao”, kaže. “Što bih, onda, ja poželio pogledati?” McCartney se ne služi glazbenom notacijom pa je pomoću računalnog programa simulirao instrumente u orkestru. “Postao sam ovisan o takvom stvaranju pa skladam i kad ne moram samo zato što uživam u tome”, kaže. Do ljeta 2010. godine njegov je oceanski komad narastao na 50 minuta. Nakon što je završio s pisanjem, obradio je komad uz pomoć inženjera kako bi prepoznao moguće likove i radnju.“Bilo bi ili smeće ili naznaka neke moguće priče”, kaže. “Priča mi se jednostavno stvorila u glavi.” Radi se o bajci s elementima zaštite prirode. “Govorimo o čistoći oceana, uništenju i zagađivanju za koje su odgovorni zemaljski ljudi i borbi za prevlast”, dodaje McCartney. Tijekom suradnje Martins je, kaže McCartney, “shvatio da imam jako puno ideja”. Nasmijao se radosno. “Nadao sam se da će mi jednom reći – Ne, hvala, dosta je bilo.”

Jon Pareles